Prije dvije godine, taman pred pandemiju koja je naglavačke okrenula sektore obrazovanja i kulture, pet hrvatskih fakulteta predvođenih Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu pokrenulo je projekt Edu4Games, čiji je cilj pripremiti teren za uvođenje novih studijskih programa koji će Hrvate osposobljavati za rad u industriji videoigara. Prijave za prve polaznike pilot-edukacije već su počele, o čemu smo razgovarali s voditeljem projekta, prodekanom za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju ADU Davorom Švaićem.
Kakav je odaziv za prvu generaciju ovih studenata novog doba?
Upravo smo zatvorili prijave za pilot-program cjeloživotnog obrazovanja, u sklopu kojeg želimo provesti evaluaciju svega što smo napravili i eventualno nešto popraviti, a s akreditacijom tog programa krećemo u ožujku 2022. Početak redovitog diplomskog programa za studente bio bi vjerojatno u 2023. godini. Pokrenuli smo testne upise za četiri usmjerenja koja razvijamo: dizajnere igara, vizualne umjetnike, producente i programere. Do jučer u podne javile su se 63 osobe, a prijamni će biti organizirani već u ponedjeljak i utorak. Uz nas, u program su uključeni Akademija likovnih umjetnosti, FER, FOI u Varaždinu te Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na projektu je trenutačno angažirano 27 profesora, a imamo i veliku podršku resornog ministarstva, kao i Ministarstva kulture i medija.
Koje profile polaznika u ovoj fazi tražite?
Programe cjeloživotnog obrazovanja otvaramo za sve koji su završili srednju školu, s ciljem da kreativci iz različitih resora što prije uđu u industriju igara. S gaming tvrtkama koje proizvode igre surađivali smo i prije početka projekta, jer smo na Akademiji godinama vodili radionice dizajna i razvoja videoigara. Oni su nam rekli da s formalnom edukacijom mi u Hrvatskoj već kasnimo, ali nas istodobno i jako podržavaju jer znaju da to ne radimo zbog sebe, nego zbog polaznika i tog propulzivnog sektora. Ono što do sada nije radio obrazovni sustav, morali su raditi oni u tvrtkama pa su se bavili edukacijom umjesto produkcijom, što im je oduzimalo previše dragocjenog vremena.
Tko će biti vanjski stručnjaci predavači na tim novim studijskim programima?
Na razvoju samog programa radimo sa stručnjacima iz inozemnih tvrtki i s fakulteta za koje se nadamo da će ostati uz nas kao evaluatori, no oni neće biti uključeni u samu nastavu – tu ćemo imati domaće tvrtke GameChuck, Playrix Croatia, Exordium Games, ZEROlife, Nanobit, CroTeam... Imamo i puno freelancera koji nisu vezani uz pojedine produkcijske kuće, a pokrivaju područje teorije, povijesti i analize videoigara, kao i pisanja scenarija za videoigre.
Kako ste se vi osobno zainteresirali za ovo područje?
Ja se igram cijeli život. Imao sam sreću i priliku raditi s multimedijom od osnovne škole do danas, no put me odveo prema filmu, po struci sam montažer. Na Akademiji smo zadnjih godina sve češće imali upite studenata o edukaciji u području videoigara pa smo počeli gledati tko među nama profesorima ima najviše multimedijalnog iskustva bliskog gamingu. Preuzeo sam vođenje projekta jer sam bio najmlađi, a možda i najnaivniji, jer ni sam nisam znao što me tu sve čeka! U međuvremenu smo shvatili da su i u samoj industriji igara mnogi zainteresirani za program koji razvijamo, jer im novih kadrova itekako treba.
Kakve su mogućnosti zaposlenja za autore i producente igara?
Industrija videoigara na globalnom tržištu, pa i kod nas, izrazito se brzo razvija. Tome je pridonijelo i pandemijsko doba, jer se tijekom lockdowna pojačao interes publike za sadržaje u kojima mogu uživati doma, što je logično povećalo i broj igrača. Ta situacija dala je mogućnost i mnogima iz područja kulturnih i kreativnih industrija da se usmjere prema industriji videoigara kao gospodarskoj grani u kojoj se može raditi i napredovati bez obzira na epidemiološke restrikcije. Videoigre su kod nas kroz legislativu ušle u audiovizualno područje uz bok, primjerice, filmu i serijama, a kao što je cijelo to područje deficitarno, deficitarna je i grana gaming industrije. Na domaćem tržištu dogodilo se nekoliko puta i to da su velike međunarodne kompanije preuzele naše tvrtke, kao činjenica da strane tvrtke otvaraju podružnice u Hrvatskoj. Sve to daje dodatni zamah i tako brzorastućoj industriji i povećava kadrovski deficit koji nastojimo pokriti novim javnoobrazovnim programima. Zanimljivo je da europsko iskustvo pokazuje da samo pola ljudi koji završavaju ovakve programe pronalaze svoj put u industriji videoigara, a u Americi tek trećina. Ostali pronalaze karijere u područjima u kojima se njihova znanja i vještine mogu primijeniti u takozvanom procesu igrifikacije, bilo da se radi o igrifikaciji obrazovanja, poslovanja ili nekih drugih procesa. Njihova zapošljivost viša je od 90 posto, što je nevjerojatna statistika.
Govorimo o igrama koje su zabavne ili vještinama koje su funkcionalne, ali što je s onima koje imaju umjetničku kvalitetu, ipak ste vi Akademija dramske umjetnosti?
Apsolutno želimo razvijati igre koje će imati kulturnu vrijednost. U Hrvatskoj je malo prilika za proizvodnju takozvanih AAA igara, koje su ekvivalent hollywoodskim blockbusterima, iako ćemo se baviti i tom tržišnom nišom. Većina naših polaznika ipak će biti usmjerena prema nezavisnoj produkciji, naslovima za koje se nadamo da će biti prepoznati kao doprinos hrvatskoj kulturi i društvu u cijelosti. Primjerice, na jednoj radionici sa studentima smo razvijali projekt “Posljednja baka na otoku”, koji se bavio demografskom situacijom na hrvatskim otocima u jednom igrificiranom narativu. U kontekstu kulturne organizirali smo i radionice s Goethe institutom, Francuskim institutom u Hrvatskoj, a surađujemo i s francuskom Nacionalnom školom igre i digitalnih medija i s Game Labom sveučilišta u Kölnu, a njihovi studijski programi isto su postavljeni tako da obrazuju za igre kao oblik kulture i interaktivne umjetnosti. Na kraju krajeva, i Ministarstvo kulture već jedno vrijeme daje potpore našim autorima videoigara, neki naši studiji dobili su potporu i europskog kulturnog fonda Media, a uskoro će tu ulogu preuzeti i Hrvatski audiovizualni centar.
Koje biste naslove preporučili onima koji još uvijek ne vjeruju u igre kao granu kulturnih i kreativnih industrija?
The Stanley Parable preporučujem svima zainteresiranima za interaktivne narative. Ako ih zanima iskustvo igranja drukčije od onoga što su do sada iskusili, tu bi bila igra Journey. Svakako predlažem i The Talos Principle legendarne domaće tvrtke Croteam, a šuška se da bi uskoro trebao izaći i njen nastavak. Mene posebno vesele naslovi koji su čiste igre, oslobođene narativa, ali pokazuju što igranje u nekoj svojoj osnovi jest. Primjerice, na mobilnim uređajima možete naći igre iz serijala koji nose imena po bojama: Yellow, Red... Mogao bih nabrajati do sutra!
