Bez puno pompe, ali uz osiguranje i ugodno svečano druženje uz zvuke Drage Diklića i njegova benda, večeras su u zagrebačkoj Esplanadi prvi put i javno predstavljene dvije slike Pabla Picassa u vlasništvu Hrvata čiji identitet i dalje ostaje nepoznat. U pitanju su ulje na platnu “Žena s gitarom” iz 1910. i kolaž “Mandolina i gitara” iz 1913. godine nastali u Picassovoj kubističkoj fazi.
Nagađa se da su vlasnici iz Dubrovnika, a slike su naslijedili od stanovitog Vladimira Markovića koji je pak slike naslijedio od svojih roditelja. Vlasnički put slika je čist, nema ih na popisu londonskog registra ukradenih ili izgubljenih umjetnina (The Art Loss Register, London Office), a aktualni vlasnici već 20 godina na slikama provode analize utvrđivanja njihove autentičnosti. Prikupili su dokumentaciju od više stotina stranica, rezultati kojih uglavnom idu u smjeru potvrde originala, a to su pokušali dokazati i pokazati i u Esplanadi gdje su govorili prof. Igor Jelovac, stalni sudski vještak za grafologiju, dokumente i rukopise, američki umjetnik i istraživač Nick Kačić Miošić i red. prof. dr. sc. Vladan Desnica, pročelnik Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti te voditelj znanstveno-istraživačkog Prirodoslovnog laboratorija ALU-a.
Desnica je naglasio brojnost tima koji je radio na istraživanjima i opet potvrdio da sve što su na slikama izveli ukazuje da je riječ o originalima. Odradili su dijagnostiku slika, UVF, UVR i IRR istraživanja, ispitali poteze kista, izvršili molekularnu analizu pigmenta boje koji se podudara s radovima na drugim Picassovim slikama iz tog doba, a na čemu su surađivali s kolegama iz Beča. Infracrvena spektroskopija pak, kaže Desnica, koja ispituje vezivna sredstva slike dokazala je korištenje tzv mumijske smeđe boje koju je Picasso koristio i na drugim djelima.
Igor Jelovac pak ukazao je na težinu potvrde autentičnosti potpisa kao u ovom slučaju kada se radi o potpisu kistom kod kojeg nije vidljiva informacija pritiska olovke koja se inače analizira. No, kazao je, kako su upravo zbog toga izvršili tzv. kronološku analizu promjene Picassova potpisa kroz periode njegova života i potvrdili izniman stupanj vjerojatnosti da je u pitanju umjetnikov potpis. Ista analiza vršena je i kod datuma ispisanog na drugoj slici, koja nema potpis umjetnika već samo datum, gdje su utvrdili, kaže Jelovac, da su u njemu svi elementi koji se nalaze i u Picassovim kontrolnim rukopisima što, rezimirao je, snažno upućuje da ga je napisao baš Picasso.
Nick Kačić Miošić pak koji surađuje s Metropolitan muzejem, Guggenheimom i MoMA muzejem izvjestio je okupljene da je njihovim stručnjacima pokazao sve dosadašnje analize izvršene na spornim slikama te da su mu za njih uputili samo najbolje kritike. A kao stručnjak za Picassa, rekao je da godinama radi na proučavanju ova dva rada i izložio je zanimljive podatke iz intimnog života Picassa koje je saznao, a koji se mogu iščitati i na djelima, što također, kazao je, ide u smjeru potvrde autentičnosti. Picasso je volio pričati priču, ispričao je Miošić pa dodao da je to radio i na ovom kolažu hrvatskog vlasnika. Tako je otkrio tko je dotična L'ILI koju Picasso na kolažu ističe, iz kojih je francuskih novina komadić s njenim imenom izrezan, kao i da je s njom u vrijeme nastanka kolaža Picasso bio u ljubavnoj vezi, a navodno je čak s njom dobio i dijete koje, kaže, nije priznao. Što se pak tiče ulja na platnu, kazao je Miošić da su analize pokreta kista pokazale da su njihovi nagibi autentični onome kako je Picasso slikao na stotinama slika.
Slike nakon ove prezentacije idu na izložbu u Mimaru gdje se mogu pogledati od 2. prosinca. Dodatna potvrda autentičnosti koja će dati i zadnji pečat potvrde originala ili eventualna prodaja...sve su to mogućnosti o kojima će odlučiti vlasnik koji je i dalje tajanstven iako, doznali smo, bio je večeras u Esplanadi.
