Usprkos negodovanju članova Vijeća Marulićevih dana i dijela šire splitske kulturne scene, nagrada Marin Držić za najbolji novi dramski tekst jučer je prvi put, umjesto u Splitu, dodijeljena u Zagrebačkom HNK, na Svjetski dan kazališta koji je obilježen čitanjem poruka hrvatske teatrologinje Sanje Nikčević i talijanskog nobelovca Darija Foa. Uvijek politički angažirani Fo na samom je početku svoga govora upozorio da zbog opće krize glumci više nemaju ni prostora ni gledališta kojem bi se obraćali, a samim time više ne predstavljaju opasnost Vlastodršcu.
I zaista, hrvatsko je institucionalno kazalište već godinama eutanazirano i lišeno svakog ozbiljnijeg društvenog angažmana, no sudeći po kratkim prikazima nagrađenih drama koje nam je ponudio Mario Kovač uime stručnog povjerenstva nagrade u kojem je sjedio s Helenom Sablić Tomić i Ninom Violić, naše novo dramsko pismo i te kako korespondira s tranzicijskim problemima društva i pojedinca. U idealnim uvjetima, kad bi se uprizorilo na daskama velikih nacionalnih kuća, ono bi moglo vratiti kazalište njegovoj ulozi društvenog korektiva.
Intimni trokuti
Prvu nagradu (koja je dosad iznosila 40 tisuća kuna, ali u ovogodišnjem natječaju taj iznos nije bio preciziran) dobila je Kristina Gavran za dramu “Spremni”, pisanu u nadrealističkom stilu koji je članove stručnog povjerenstva podsjetio na rane radove Radovana Ivšića, a koja progovara o deindividualiziranoj obitelji u ekstremnim životnim okolnostima.
Drugu nagradu ravnopravno su podijelili Zdenko Mesarić za tekst “Snježna kugla“ o otmici djeteta čija otmičarka njegova oca krivi za smrt vlastite kćeri, tvoreći kompleksan intimni trokut i podlogu za krah i tako nestabilnog braka, te Tomislav Zajec za “Trebalo bi prošetati psa“, u kojem također pratimo trokut disfunkcionalnih međuljudskih odnosa, ovaj put između žene, muškarca i njegova oca.
Treću nagradu ravnopravno su podijelili Maja Hrgović za “Prekrasne ruševine”, Vedrana Vrhovnik za “Počivali u miru kuće svoje” te Dino Pešut za tekst “L.U.Z.E.R.I.”. Prema kratkim prikazima koje su dali članovi povjerenstva, tekstovi Maje Hrgović i Vedrane Vrhovnik smješteni su u obiteljsku zajednicu s pripadajućom patologijom.
I mrtvi su nesretni
U “Prekrasnim ruševinama” ona je određena očevim PTSP-om, majčinim gastarbajterskim izbivanjem i homoseksualnošću jedne kćeri, dok se u “Počivali u miru kuće svoje” govori o borbi za vlastiti životni, pa i postživotni prostor (u obliku vlastite grobnice kojoj kao fantastični likovi teže pokojni članovi obitelji).
Pešutov tekst odmiče se od biološke obitelji, pa kao ishodište koristi krug osmero bliskih prijatelja, koji dijele svjetonazorske stavove, uključujući odmak od dominantnog heteronormativnog poimanja života.
Najbolje je proglasila ministrica Andrea Zlatar, koja je u svojem obraćanju okupljenima zahvalila intendantici zagrebačkog HNK Ani Lederer koja je “otvorena srca primila dodjelu nagrade Marin Držić u svoju kuću”, što je posebno zanimljivo u kontekstu rata za novog intendanta HNK, u kojem ministrica nikako ne vidi njegovu dosadašnju intendanticu.
