U "Vidri" je sinoć praizvedena drama Mire Gavrana "Teško je reći zbogom". Posrijedi je ljubavni trokut, situacije su duhovite i pune emocija. Upravo obični ljudi u običnim situacijama odlika su novijega Gavranova stvaralaštva. Publika je izuzetno toplo i s razumijevanjem primila ovu predstavu. Jedan se brak raspada, drugi se uspostavlja. Gavran mjeri stanja svojih likova i izvrsno uspijeva banalne situacije pretočiti u zahvalno scensko štivo.
Zaigrali su duboko iznijansirana i precizna Edita Majić, duhoviti Zlatko Ožbolt i vrckasta Matija Prskalo. Redatelj Robert Raponja na jednostavno uređenoj pozornici, pomalo pretrpanoj, suočio je likove i glumce i otvorio im puno prostora za igru i međusobno nadmetanje. Gavranovu gotovo kriminalistički zapletenu priču pozorno je raspetljavao vjerno služeći tekstu i dramatičaru, a opet ostade vjeran i kazalištu. "Epilog teatar" kazalište je jednoga pisca i ostaje vjerno sebi. Obično na sceni postaje neobično, svakidašnje postaje nesvakidašnje, a prepoznavanje u publici je maksimalno. Dijalozi su britki i hitri i dobar dio humora krije se upravo u kolokvijalnim dijalozima kao i u situacijama u kojima se likovi zatječu.
Miro Gavran namjerno izbjegava visokoumna filozofska pitanja i u običnom životu crpi materijal za svoje drame. Zato nije teško poistovjetiti se s njegovim živim likovima. Gavran je pisac dobro skrojenih komada koji pršte od emocija. U vremenu nesklonom emocijama na sceni "Teško je reći zbogom" zahvalna je predstava koja pliva protiv dominantne dramaturške struje sklone bizarnostima. Melodrama je zahvalan oblik za takvu dramaturgiju kakvoj je Gavran sklon. Pritom je puno neočekivanih obrata koji publiku drže u napetosti cijelih sat i pol ove predstave.
Želimir Ciglar
