Pomnalo je zakašnjela bila odluka članova grupe R.E.M. da svoj najnoviji album “Collapse Into Now” snime u glasovitom berlinskom studiju Hansa, mjestu na kojem su nastale mitske ploče Davida Bowiea (“Low”, “Heroes”), Iggyja Popa (“Idiot”, “Lust For Life”), Nicka Cavea (“The Firstobron Is Dead”), U2 (“Achtung Baby”) i drugih koji su tragali za specifičnim, mračnim, često elektrizirajuće sintetskim zvukom kao odlikom nekadašnje sumornosti i otuđenosti berlinske podijeljenosti. Teško je više od R.E.M. očekivati značajnije “eksperimentalne” faze u smislu u kojem su to bila berlinski izleti spomenutih izvođača. Uostaloom, R.E.M. već imaju svoj, uvjetno rečeno, “eksperimentalni berlinski” album - “Up” iz 1998. na kojem su koketirali sa zvukom Kraftwerka i njemačkog tzv. kraut-rocka, tako da su oni tu fazu u karijeri zapravo već odradili.
Puno je važnije istaknuti, a govoriti koliko je za to zaslužna nadajnjujuća povijesti studija ulazi u sferu nepotrebnih kalulacija, da novi album “Collapse Into Now” predstavlja povratak banda u svoju najzreliju formu, onu iz prve polovine devdesetih i albuma “Automatic For The People” i “New Adventures In Hi-Fi”. Od albuma iz posljednjeg desteljeća ostao bi poneki specifično melodiozan arenski hit, kakvih ima i ovdje: “Discoverer”, “Überlin” i “Oh My Heart”. Ali “Collapse” funkcionira i kao prilično ujednačena cjelina, koja nausprot “zaraznim” pjesmama ima i nekoliko jakih trenjutaka s područja “umjetničkog dojma”; poglavito završna “Blue” s mističnom izražajnošću Patti Smith.
