U vrijeme mojih studentskih dana, gotovo svakodnevno viđao sam Tina
Ujevića oko zgrade Sveučilišta, HNK, Kazališne kavane, "Tip-topa",
"Visa" i "Dingača". Ali jednog dana Tin je bio u društvu mog dobrog
znanca i prijatelja, književnika Petra Bakule, koji je zastao i upoznao
me s Tinom. Bilo je to kratko upoznavanje, ali upoznati Tina kao
student bio je velik privilegij, čast, osobna sreća. Preskočit ću sve
one čudesne sate kad sam pozornije od bilo kojeg mog profesora s
fakulteta slušao Tina u podrumu "Dingača", iznad kojeg sam subotom i
nedjeljom odlazio na čuvene "čage" kod "Slovenaca". Zadržat ću se samo
na Tinovim pjesmama, za koje nikad nisam vjerovao da će se naći u mojoj
ruci.
Bakula Tinov mecena
Petar Bakula bio je jedan od samozatajnih pisaca i kulturnih misionara,
obilazio je antikvarijate i stvorio jednu od najbogatijih privatnih
knjižnica. Bavio se svim i svačim, bio je čak i učitelj plesa, a od
pisaca najviše se družio s Novakom Simićem i Tinom Ujevićem. Bio je i
Tinov mecena. Postoje bilješke o tome, kako ga Tin moli da mu ishodi
popravak hlača, remena, cipela, pa čak i abonman u restoranu
"Dubravka". Potkraj života Bakula mi je otkrio da ima kod sebe "nešto"
od Tina i da će mi to dati jednom prilikom. Kad god bismo se vidjeli i
ponekad popili kavu na terasi "Dubrovnika", upitao bih ga što je s
Tinovim stvarima, ali on je uvijek bio neodređen. Shvatio sam da je sve
to što se od Tina nalazi kod njega dio njegova života i da se od toga
ne može lako rastati.
Fascikl s originalima
Nedugo nakon smrti Petra Bakule (1977) javila mi se njegova supruga
Bosiljka i rekla kako ona zna da mi je Petar obećao sve ono što je
Bakula čuvao od Tina. Uskoro sam dobio fascikl s originalnim
rukopisima, razne prijepise pjesama koje su ušle u knjigu "Žedan kamen
na studencu" (1955), duplikate, autografe već objavljenih prijevoda E.
A. Poea, cedulje s bilješkama. Dugo vremena sređivao sam te papire i
višestrukom provjerom i obraćanjem na urednike Sabranih djela Tina
Ujevića pronašao među rukopisima četiri neobjavljene pjesme Tina
Ujevića.
"Večernji list" prvi tiska rukopis neobjavljene Tinove pjesme, u povodu
50. godišnjice Ujevićeve smrti, 12. studenoga.