Nakon zagrebačko-retrospektivnog romana “Ponavljanje: zaigranost proljeća i života”, nagrađivani pisac i urednik Kristijan Vujičić nastavio je istim utabanim putem napisavši još pitkiji roman “Knjiga izlazaka” (objavila Naklada Ljevak, urednik Nenad Rizvanović, prigodne ilustracije Mirne Radić) koji također retrospektivnom metodom opisuje ljubavni život Božidara Kukeca. A tko li je taj Božidar Kukec, očito metaforičkog prezimena kao i gotovo svi drugi likovi u knjizi?
Pa pomalo zgužvani, neostvareni i pehljivi zagrebački intelektualac srednjih godina koji nekoga može podsjetiti i na Woodyja Allena iako nema staturu zbunjenog čovječuljka, ali baš poput nestašnog Woodyja stalno izaziva žensku pažnju što ipak više govori o ženama, nego o muškarcima. A damo li si malo oduška mašti i kombinatorici, mogli bismo zaključiti da je Vujičićev Kukec muški pandan onoj zimzelenoj Štefici Cvek Dubravke Ugrešić. Štefica Cvek, ta bezvremena ženska heroina u potrazi za muškarcem svog života, nekako je izmakla kontroli svoje autoritativne i stroge autorice te počela živjeti vlastitim životom i u literaturi i na filmu, obilježivši cijelo jedno vrijeme, i to ne samo u tzv. umjetničkoj nadgradnji.
A Vujičićev amblematski Božidar Kukec muškarac je koji uporno i neuspješno traži ženu svog života koristeći koliko-toliko velegradski ljekoviti urbanitet Zagreba, grada koji ipak ima centar i predgrađa, tajnovite ulice i još tajnovitije (doduše malobrojne) opskurne klubove na rijeci kao stvorene za bizarne seksualne dogodovštine. Ipak, “Knjiga izlazaka”, u kojoj Kukeca isljeđuju dva djelatnika kafkijanskog Odjela za ćudoređe (koji bi, doduše, mogao postati i hrvatska stvarnost zahvaljujući katoličkim terminatorima koji su se posljednjih godina razmiljeli hrvatskim političkim podzemljem i nadzemljem), nije nikakav muški chick lit, kako bi se to moglo zamisliti na prvu loptu. Dapače.
Riječ je o osviještenoj, čak i društveno angažiranoj literaturi u kojoj autor ne skriva vlastitu filozofsko-religijsku erudiciju ni očitu autobiografsku autoironiju stvarajući roman od niza labavo povezanih autohtonih priča koje povezuje samo zlosretni Kukec na grozničavom putu prema ljubavničkom i seksualnom iskupljenju. Vujičić je roman isprepleo književnim i filozofskim citatima, čak je u jednom slučaju čitatelja vratio u 14. stoljeće, u okolicu njemačkog Erfurta kako bi ispričao slikovitu i poučnu pričicu o borcu protiv psovki i učeniku Johhanesa Eckharta (poznatijeg kao Meister Eckhert, koji je bio njemački dominikanac, mistik, filozof i teolog).
Tu je i svojevrsni njujorški putopisni iznimno sažeti dnevnik koji opisuje Kukecov put (naravno, u obvezatnom heteroseksualnom paru) u suvremeno kulturološko i političko središte svijeta koji mu ipak nije pomogao da razriješi svoj intimistički gordijski čvor. Pričajući svoje dopadljive priče u kojima ima i ponešto spretno ispričanih erotskih perverzija i montipajtonovskih pomalo grubih situacija na granici dobrog ukusa koje knjizi daju na autentičnosti i sočnosti, Vujičić postavlja brojna aktualna pitanja društvu i društvenom javnom moralu. Uvodi u raspravu i termin serijski monogamist, u kojem taj monogamist zapravo postaje totalna žrtva ne samo paragrafa, nego i vlastite čežnje, dakle gotovo pacijent za ushuktalu i sve zaposleniju psihološku i psihijatrijsku struku.
Pri tome pisac neke vječne pojave u muško-ženskoj biološki nužnoj komunikaciji prilično surovo karikira, jer su neovisne o vjerskim i državnim normama ili civilizacijskim dometima pojedine ljudske zajednice i žilavo čuvaju svoj davno utabani put koji današnji čovjek opterećen obzirima i humanističkim obrazovanjem sve teže prati i razaznaje. Sve se teže boriti s genskim atavizmima koji su tko zna kada i tko zna gdje ugrađeni u ljudski mozak i tu ne pomaže nikakav Odjel za ćudoređe, makar u njemu radili i jedan Gott i jedan Vargek, odjeveni u odijela i skriveni iza tamnih naočala i politički korektnog govora. Osjeća to i Vujičićev Božidar Kukec, ta svojevrsna mješavina Boba Rocka i Don Juana pogotovo u priči (basni) o škorpionu i žabi čiju ubojitu poruku nije lako pobiti.
