U zgradi HNK Split premijerno je izveden plesni diptih "Mozart a 2/Don Juan" kojim je na Sustipanu završeno prošlogodišnje Splitsko ljeto. Dvije neoklasične koreografije francuskog koreografa Thieryja Malandaina nastale na glazbu W. A. Mozarta i Ch. W. Glucka oduševile su publiku. U Splitu je predstavu pripremio blizak Malandainov suradnik, talijanski koreograf Giuseppe Chiavaro, a u obje pleše Matea Milas, jedna od rijetkih solistica splitskog Baleta iz Hrvatske. Gotovo da je i Matea internacionalka, jer mama joj je Čehinja, a tata Hrvat iz Imotskog.
Odakle ljubav za balet i jesu li je vaši roditelji poticali?
Nitko iz obitelji nije se bavio plesom ili kazalištem, ali umjetnost je oduvijek dio naše obitelji. Tata je arhitekt, kreativac, sanjar, a mama prekrasno crta i jako voli i prati umjetnost. Upoznala me s tim divnim svijetom, vodila na predstave, koncerte, izložbe, dala mi tu mogućnost da upoznam taj svijet u koji sam se i zaljubila. Odrastala sam slušajući doma klasičnu glazbu, okružena knjigama o velikim umjetnicima u svim područjima, tako da mi je neka vrsta umjetnosti očito bila suđena. Balet me osvojio zato što može prenijeti, dočarati i pružiti toliko emocija i ljepote bez izgovorene riječi, samo pokretom i tijelom. To me oduvijek fasciniralo. Roditelji su se upoznali i zaljubili u Pragu, tako da ovo nije ona stereotipna priča o ljubavi između Čehinje i Hrvata. Rođena sam u Pragu i sa šest godina krenula sam sa sestrom na tečajeve baleta. Kad smo se 1998. preselili u Zagreb, upisala sam Školu klasičnog baleta i ta ljubav prema baletu traje. S uzbuđenjem sam uvijek išla u školu i jedva čekala da naučim neki novi korak. Najbitnije su osnove, pravilan položaj tijela, maksimalno strpljenje. Ples je konstantno treniranje strpljenja. Stalno testirate volju i snagu. Balet je ljubav. Morate za njega živjeti.
Koja vam je bila prva uloga? Imate li omiljenog partnera?
U Zagrebu u predstavama "Đavo u selu" i "Labuđe jezero", još dok sam pohađala Školu klasičnog baleta. Godinu i pol bila sam angažirana u HNK Zagreb, a sa sedamnaest došla sam u Split. Ansambl je s "Orašarom", "Labuđim jezerom" i "Don Quijoteom" išao na turneju po Italiji. Pozvala me Almira Osmanović, jedna od legenda baleta u Hrvatskoj. Sjećam se još njezine Kitri... Odmah sam pristala. U Splitu sam prvu solo ulogu dobila u "Bajaderi", a prvi moderni solo u "Dodiru". To mi je najdraža predstava. Prvi put da sam plesala nešto moderno, suvremeno, drukčije. Inače, plesala sam gotovo sa svim kolegama i nikoga ne mogu izdvojiti. Po prirodi sam vrlo prilagodljiva, lako nađem zajednički jezik sa svima.
Neki u posljednje vrijeme prigovaraju da je splitski balet izgubio pridjev hrvatski, vi ste jedna od rijetkih domaćih balerina?
Ima domaćih, iskusnih balerina, ali nedostaje neka nova mlada generacija koja tek treba početi plesati. Balet je teško zanimanje i traži puno odricanja, možda se mladi zato odlučuju baviti nečim drugim. Konkurencija je velika, puno je plesača koji traže posao, a malo kompanija. Ima kolega iz stranih zemalja koji se zadrže kraće, a neki kolege su tu godinama, zasnovali su obitelji, dobili hrvatsko državljastvo, govore odlično hrvatski... Splitski balet je multikulturalni i to ga čini odličnim. Na probama često komuniciramo na engleskom jeziku. Asistent koreografa Giuseppe Chiavarro s kojim trenutačno pripremamo "Don Juana" je Talijan, i trudim se s njim komunicirati na talijanskom. Volim strane jezike, volim učiti o drugim kulturama i upoznavati drukčije navike. Raznolikost je dobra.
U Splitu ste u proteklih 13 godina promijenili nekoliko šefova Baleta i puno koreografa. Tko je ostavio najviše traga?
Nekoliko šefova se promijenilo i mnoštvo koreografa, ali ne mogu nikoga izdvojiti. Svatko je donio nešto svoje i drukčije. Sa svima sam sazrijevala, odrastala i od njih učila. Dio su mog života, a jedno im je svima zajedničko, svi traže apsolutnu posvećenost! Da se za balet živi. Tako i mora biti. Naša je profesija i stil života.
Vladaju predrasude da balerine moraju biti mršave, da su stalno gladne, da im je zabranjeno jesti. Kako je s vama?
Volim kuhati kad imam vremena i isprobavati različite recepte. Trudim se jesti zdravo da održim liniju. Sviđa mi se što se polako u baletnom svijetu mijenja odnos prema tijelu i zdravlju u pozitivnom smjeru. Volim balerine koje su snažne i ženstvene poput Marianele Nunez i Misty Copeland. Izbjegavam slatkiše, ali pokleknem pred kombinacijom čokolade i lješnjaka. Tijekom predstave uvijek imam nešto slatko, za podizanje energije, a taj dan za ručak nastojim pojesti nešto što mi neće pasti teško.
Dobili ste nagradu HNK Split "Ana Roje" za najbolje umjetničko ostvarenje u baletu u 2021. godini. Za ulogu Snježne kraljice u "Orašaru" i za ulogu Zime u Piazzolina "Četiri godišnja doba Buenos Airesa".
Jako me iznenadila nagrada. Sretna sam, ponosna i zahvalna. Hvala žiriju, svim kolegama u splitskom kazalištu koji su mi pružili puno ljubavi, podrške, a posebno šefu Baleta Iliru Kerniju koji prati svaki moj napredak. Lijepo je kad se trud, talent i ljubav nagradi.
Kako se osjećate kad ne dobijete ulogu koju očekujete?
Malo razočarano, ali to se jako rijetko događa. Usprkos tome, treba ići dalje, puno raditi i vježbati, dati najbolje od sebe. Mislim da je u redu i da se nekome ne sviđate. Najvažnije je prihvatiti sebe.
Osim baleta, volite i pjevanje i glumu?
Obožavam pjevati. Uvijek pjevam u garderobi, hodniku, ispod tuša. Kolege već znaju da sam to ja. Što se glume tiče okušala sam se u par spotova gdje sam plesala i glumila. Volim nova iskustva i neobične projekte, sve mi je nepoznato jako zanimljivo.
Moderni ili klasični, bijeli balet. Ili oba?
Moderni mi je čak malo draži, jer je ipak slobodniji i manje sputan strogim pravilima od klasičnog baleta. Zna se kako svaki korak i poza moraju izgledati u klasici. U modernom baletu sve je nekako prirodnije, no ne i lakše. Nedavno smo radili modernu koreografiju "Labuđeg jezera" u kojoj igram ulogu zločeste medicinske sestre, fizički zahtjevnu ulogu punu glumačkih elemenata. Moderni mi pomaže za tijelo, drukčije se osjećam.
Koju biste baletnu rolu voljeli plesati?
Rado bih plesala Kitri iz "Don Quijotea" i ulogu Myrthe iz baleta "Giselle".
Zavoljeli ste Split, u vezi ste s opernim pjevačem Joškom Tranfićem. Kako funkcioniraju dvoje umjetnika zajedno?
Obožavam ovaj grad, izgradila sam svoj život u Splitu i vidim se ovdje, premda mi jako nedostaje obitelj koja živi u Zagrebu. Često mi u posjet dođu mama i sestra i tome se jako veselim. Joško je moja splitska obitelj, razumijemo se, volimo i međusobno se bodrimo i podržavamo.
Kako se opuštate?
Uz glazbu, družim se s prijateljima, gledam filmove, čitam. Volim modelirati glinamolom, u Zagrebu sam u Školi za primijenjenu umjetnost išla na satove keramike. Obožavam to. Opušta me rad rukama.
