Štandarac na splitskoj Pjaci, autorski rad akademskog kipara Kuzme Kovačića čija se djela, javne skulpture nalaze diljem Hrvatske, lokalnim je političarima koji su žestoko krenuli u kampanju za poteštata Marulićeva grada došao kao naručen da na svjetlo dana ponovno iznesu svjetonazorske poglede, različite ideologije, populizam. Došli su im, rekli bi neki, u “najluđem i najlipšem gradu na svitu”, a neka se političari ne uvrijede, “ko budali pleska”. Dobili su savršen razlog da se mogu prepucavati, svađati, “kontreštavati”, zabijati jedan drugome jedanaesterce, udarati ispod i iznad pojasa, skupljati političke bodove, pokušati pridobiti još koji glas za izbore koji će se održati 18. svibnja.
Štandarac na splitskoj Pjaci trebao bi, međutim, biti ne samo problem političara i onih koji se politikom bave nego i kulturnjaka. Nažalost, ovih dana nismo čuli previše rečenica koje su izgovorili oni koji se uistinu kulturom bave i koji bi po svom habitusu trebali nešto kompetentno kazati. Oni uglavnom, kad je riječ o štandarcu i vrlo konkretnom pitanju – je li splitska vlast u ovom slučaju napravila kulturocid, u vrlo širokom luku izbjegavaju novinare. Vjerojatno po oportunističkoj tezi – bolje se ne zamjeriti nikome. Najuputnije je “ne talasati”. Jer tko zna tko će sutra doći na vlast...
Podsjećamo kako je u povodu tužbe akademskog kipara Kuzme Kovačića za kršenje autorskih prava Trgovački sud u Splitu donio nepravomoćnu presudu po kojoj Grad mora u roku od petnaest dana s postolja jarbola na središnjem trgu Pjaci izbrisati natpis kojim se obilježava Dan oslobođenja Grada od fašizma koji je uklesan po odluci Gradskog vijeća. Kad je lani kipar Kuzma Kovačić iz Grada obaviješten da će se na štandarcu dopisati još jedan datum, Dan oslobođenja Grada 26. listopada 1944., odmah im je uzvratio da se s tim ne slaže ustvrdivši kako je riječ o autorskom djelu. Njihovo zadiranje i intervencije bez njegova pristanka, tvrdi akademski kipar, znače kršenje autorskih prava. Međutim, u Gradu su bili suprotnog mišljenja tvrdeći da se autorska prava odnose samo na izvedbu štandarca, a tekstualni dio određuje Gradsko vijeće, koje je u travnju 2024. donijelo odluku da se iskleše još jedan datum. Na štandarcu postavljenom potkraj devedesetih godina upisani su važni datumi iz gradske povijesti: gradnja Dioklecijanove palače u 3. stoljeću, doseljavanje iz Salone oko 640. godine, usvajanje prvog gradskog Statuta 1240. godine, pobjeda narodnjaka na izborima 1882. godine te proglašenje samostalnosti Hrvatske 1991. godine. Iz Grada su odmah poručili kako će poštivati odluku Suda, izbrisati datum sa štandarca, ali i postaviti novi na kojem će biti taj datum. Što rekli, to i učinili. Prošlog vikenda s Pjace su uklonili štandarac, prije toga izbrisali datum, a sve to sa suzama u očima satima je pratio Kuzma Kovačić ističući da se radi o nasilju nad njegovim djelom. O kulturocidu.
Zbog micanja spomenika splitski HDZ na čelu s predsjednikom Tomislavom Šutom organizirao je u nedjelju prosvjed na kojem su zapalili svijeće zbog “smrti zdravog razuma”. Akademska slikarica Ana Marija Botteri vidno potresena uz ostalo naglasila je da umjetnost ne smije biti žrtva političkih rasprava i da su umjetnici zgroženi činom micanja štandarca. Tijekom odvođenja štandarca oštećen je šaht pa je Bosanska ulica bila poplavljena...
Brojna se pitanja sad nameću. Što radi struka? Postoji li dopuštenje za micanje štandarca koje bi navodno trebala dati Konzervatorska služba Ministarstva kulture? Što misle restauratori i konzervatori? Postoje li pravila po kojima treba zaštititi štandarac? Je li riječ o spomeniku? Gdje će biti deponiran? U neki od muzeja?
