Nekoliko mjeseci nakon razornog cunamija u Japanu 2011., Ruth na obali otoka u Britanskoj Kolumbiji pronalazi naplavljenu vrećicu. Unutra je starinski ručni sat, izblijedjela pisma i primjerak romana U potrazi za izgubljenim vremenom. No umjesto Proustovih riječi, korice skrivaju dnevnik šesnaestogodišnje Sade Jasutani koja, suočena s obiteljskim i osobnim slomom, zaključuje da njezin život nema smisla. No prije konačnog kraja, odlučuje dokumentirati život svoje 104-godišnje prabake budističke svećenice. Bilježi svoje misli u nadi da će naći čitatelja i prijatelja, nekoga tko će je napokon poslušati i razumjeti. Već nakon prve rečenice: „Zovem se Sada i ja sam vremensko biće”, Ruth zakoračuje na putovanje koje ne samo da postupno otkriva tko je Sada, je li stvarna i što joj se dogodilo, nego istodobno tka i para tapiseriju Ruthina postojanja.
„Urnebesno smiješan i istodobno roman koji slama srce“, ustvrdio je pulitzerovac Junot Diaz. „Genijalno i dirljivo“, ustvrdio je, pak, Philip Pullman. Dva nespojiva pisca tim su se riječima poklonila romanu Priča za vremensko biće japansko-američke spisateljice Ruth Ozeki, hipnotizirajućoj priči o autsajderima uhvaćenima između kultura, romanu koji govori o osobnoj i globalnoj katastrofi, ali i iscjeljujućoj moći čitanja i pisanja.
Priča za vremensko biće prvi je hrvatski prijevod Ruth Ozeki čija su djela dosad prevedena u više od 30 zemalja svijeta i u svakoj od njih ova autorica uživa gotovo pa kultni status, što je time zanimljivije ako se ima na umu da je pisanje tek jedna od njezinih nekoliko karijera.
Ruth Ozeki, naime, nakon završenog studija engleskog jezika i azijskih studija na sveučilištu Smith College u Northamptonu, uputila se u Japan gdje je završila poslijediplomski studij iz klasične japanske književnosti na Sveučilištu Nara.
U Japanu je za život zarađivala radeći, između ostalog, i kao hostesa i kostimografkinja prije nego što se 1985. godine vratila u SAD i odlučila se okušati u filmskoj industriji.
Počeci baš i nisu bili glamurozni, pa je tako filmsku industriju upoznavala radeći na scenografijama u horor filmovima B-produkcije. Uskoro je započela rad na autorskim i iznimno hvaljenim projektima, koji se – poput dokumentarnog filma o vraćanju posmrtnih ostataka njezine bake u Japan – prikazuju na sveučilištima i festivalima diljem svijeta.
Spisateljica koja je prije nekoliko godina postala budistička svećenica u svojim je četrdesetima osjetila poriv za pisanjem kojim je brzo zainteresirala kritiku.
Pričom za vremensko biće, pak, u potpunosti ih je očarala pa su se natjecali u pohvalama ovom izvanrednom romanu koji otvara mnoga pitanja: od
tema identiteta, samoće, žudnje i društvenog angažmana do prirode same
stvarnosti. Roman je dobio i nagrade Kitchies, Los Angeles Times Book Prize, a ušao je i među finaliste National Book Critics Circle Award i The Man Booker Prize, potvrdivši mišljenje kritičara kako se radi o jednom o najzanimljivijih romana objavljenih zadnjih godina.
Ili, kako je to ustvrdio jedan kritičar: „Budistička svećenica Ozeki ulazi u dijelove kulture koje nitko ne posjećuje, ali upravo tamo nas sve pronalazi, u svoj našoj transkulturnoj i tehnološkoj začudnosti.“
Uostalom, kako da vas ne zadivi roman čija autorica kaže da je njezina knjiga o tome što se dogodi kad lik potapša pisca po ramenu, roman u kojem lik stvara romanopisca. Je li moglo ispasti drugačije od slavlja za um i srce, kako su za roman ustvrdili kritičari Kirkusa?
Priču za vremensko biće prevela je Mihaela Velina. Naslovnicu romana hrvatskog izdanja ilustrirao je i oblikovao Tomislav Torjanac.
Pogledajte predivan book trailer za Priču za vremensko biće:
Prestižna nagrada Booker za 2013. godine, uvjereni su brojni, trebala je pripasti Ruth Ozeki. Pogledajte film.
Kako su pisci i kritičari dočekali Priču za vremensko biće:
“Već dugo nisam pročitala roman koji bi me tako ganuo i naveo na tako duboka razmišljanja. Bešavno se krećući između Sadine i naše priče, Ozeki je u preciznoj i blistavoj prozi uhvatila i golemu širinu i najsitnije detalje naše zajedničke ljudskosti. Rezultat je neustrašiva, stvarna priča koja nadahnjuje i ne ispušta te iz ruku.”
– Madeleine Miller
“Domišljata i dirljiva, Priča za vremensko biće također je vrlo čitka. I zanimljiva: posebno je dobro izveden kontrast kultura. Pročitao sam je s velikim užitkom.”
– Philip Pullman
“Priča za vremensko biće uistinu je čudesna knjiga koja će vas zarobiti već od prve stranice. Iznimno originalna, s autentičnim, dirljivim likovima i uzvišenim temama koje se tiču svih nas, Ruth Ozeki dokazuje da nam istinski velike priče – poput ove – mogu i produbiti razumijevanje sebe samih, i podsjetiti nas na zajedničku nam ljudskost.”
– Deborah Harkness
“Izniman, profinjen roman: duhovit, tragičan, istodobno oštar i eteričan.”
– Los Angeles Times
“Moderan kao žargon japanske tinejdžerice, ali bezvremenski kao zen koan, novi roman Ruth Ozeki sjedinjuje izvrsno pripovijedanje i istraživanje svrhe postojanja… Baca nas u uzbudljivu naraciju bogatu tajnama koje valja odgonetnuti i zamislima koje treba istražiti… Njezina duboka privrženost svojim likovima čini Priču za vremensko biće emocionalno angažiranom jednako koliko i intelektualno provokativnom.”
– The Washington Post
“Glas šesnaestogodišnje školarke Sade Jasutani srce je i duša ove izvrsne knjige… Tinejdžerski ton zvuči nepatvoreno, sve do nekoliko ‘Mislim, stvarno!’ uporabljenih na pravim mjestima. Taj ton uzemljuje roman. (…) Knjiga je jedinstvena, ali i daje osjećaj poznatoga. Suvremeni japanski stil i uporaba magičnog realizma podsjećaju na Harukija Murakamija.”
– USA Today
“Čaroban, a ipak ponekad i vrlo bolan roman. Mnogi elementi Sadine priče – vršnjačko nasilje u školi, nezaposleni suicidalni službenici, piloti kamikaze – zapadnim su čitateljima neke od najpoznatijih japanskih slika, ali u Sadinu pripovijedanju, gledane kroz prizmu Ruthinih razmišljanja, postaju svježe i nekako trenutačne, povremeno i vraški bolne. Ozeki se dotakla velikih tema kroz priče dviju ‘vremenskih bića’, Ruth i Sada, čije su sudbine neraskidivo povezane.”
– The New York Times Book Review
“Izvrstan roman pun osobnih i književnih prijelomnih trenutaka. Ozeki uživa u tokijskoj tinejdžerskoj kulturi – koja ide mnogo dalje od Hello Kitty – i istražuje kvantnu fiziku, primjenu računalnih videoigrica u vojne svrhe, internetsko nasilje i Marcela Prousta, pritom sve vrijeme stvarajući ranjiv i jedinstven glas šesnaestogodišnje djevojke u središtu svega toga. (…) Ozeki je stvorila blistav i zabavan književni origami. (…) Dok propituje smisao vlastita života, Sadin glas – duhovit, svjetovan i dubok – dirljiv je i nezaboravan.”
– The Seattle Times
“Majstorski istkana priča. Ispreplićući japanski jezik s poviješću II. svjetskog rata, pop-kulturu s Proustom, zen s kvantnom mehanikom, Ozeki izmjenjuje glasove dviju žena i plete priču koja će vas opčiniti.”
– O, The Oprah Magazine
“Zaboravite poslovične poruke u boci: ova priča razbija klišeje i potvrđuje spasilačku moć riječi. Istražujući povezanost između čitatelja i pisca, Ozeki nudi pouku o iskupljenju koja dodatno naglašava dragocjenost bivanja ovdje i sad.”
– Elle
“Dok čitamo Sadinu priču i priču o Ruthinu čitanju te priče, dok se krećemo amo-tamo između teksta i bilješki, vrijeme se razmata za nas. Otvara se u nešto što sliči pripovjedačkoj vječnosti… polako se širi, stranicu za stranicom. Kako je divno da roman ima takav učinak!”
– Alan Cheuse, NPR’s All Things Considered
“Veličanstveno… Sjedinjuje dnevnik japanske djevojke i američku spisateljicu u meditaciju o svemu od vršnjačkog nasilja do prirode svijesti i smisla život. (…) Što se tiče romana, nemoguće je odvojiti njegovu bešavnu mrežu jezika, metafore i značenja od njegova snažna emotivna učinka: riječ je o likovima do kojih nam je zaista stalo i koji nam čarolijom pripovijedanja usađuju važne životne lekcije. Pravo remek-djelo.”
– Kirkus Reviews
“Ozekin iznimno zanimljiv roman produljena je meditacija o pisanju, vremenu i ljudima u vremenu… Životi likova lijepo su oslikani, od Ruthina rustična života do skučena i ograničena postojanja obitelji Jasutani nakon povratka is Sunnyvalea u Kaliforniji u Tokio. Sadin ljubak glas u kontrastu s Ruthinim intelektualnim promišljanjima tvori lirsku raspravu o moći pisane riječi da nadiđe vrijeme i prostor. Ova priča iz pera Ruth Ozeki, zaređene zen budističke svećenice, sigurno će zadovoljiti svakoga tko cijeni dobru priču proširenu intelektualnom krepkošću.”
– Publishers Weekly
“Priča za vremensko biće bezvremenska je priča. Ruth Ozeki predivno oslikava ne samo pustošenje izazvano srazom između čovjeka i prirode, nego i njegove često čudesne posljedice.”
– Alice Sebold, autorica romana Ljupke kosti
“Priča za vremensko biće u podjednakoj je mjeri zagonetka i meditacija. Zagonetka je napeta i ne da nam da knjigu ispustimo iz ruku. Meditacija – o vremenu i pamćenju, o oceanskom kretanju povijesti, o nestalnosti i neizvjesnosti, ali također izdržljivosti i hrabrosti – duboka je, divna i mudra. Potpuno ispunjava, stalno iznova iznenađuje i, kao cjelina, iznimno je postignuće.”
– Karen Joy Fowler, autorica romana Knjižni klub Jane Austen
