Nakon stanke dulje od godinu dana, Hrvatski muzej naivne umjetnosti uskoro otvara svoja vrata. Razlog za novo poglavlje u životu tog gornjogradskog muzeja raritetnog i u svjetskim razmjerima je stogodišnjica rođenja velika hrvatske i svjetske naive Ivana Rabuzina. Ovaj tankoćutni majstor naivnog lirizma rođen je 27. 3. 1921. godine u pitoresknom zagorskom Ključu pokraj Novog Marofa. Od samoukog slikara kojem je nakon Drugog svjetskog rata na večernjoj likovnoj školi u Zagrebu crtanje predavao i Kosta Angeli Radovani i koji se bazično školovao za stolara, Rabuzin je postao jedan od najcjenjenijih i najprestižnijih svjetskih naivnih umjetnika kojega mnogi povjesničari umjetnosti i kritičari i danas uvrštavaju među najveće naivne umjetnike u povijesti.
Hrvatski muzej naivne umjetnosti koji je zatvorio vrata za publiku još krajem 2019. godine, a onda je pretrpio i štete od zagrebačkog potresa, Rabuzinov doista veliki jubilej odlučio je obilježiti virtualnim simpozijem koji će se 25. i 26. ožujka baviti slikarevim djelom i simbolikom prirode koja je bila i ostala glavni umjetnikov motiv. No, Rabuzinu u čast, promijenjen je i dosadašnji stalni postav muzeja pa će posjetitelje od 29. ožujka, kada se očekuje da će muzej u Ćirilometodskoj ulici otvoriti vrata javnosti, prvo dočekati soba u kojoj su izloženi isključivo Rabuzinovi radovi. Tu se stoga radi o nevelikoj, ali zato iznimno atraktivnoj, monografskoj izložbi majstorovih antologijskih djela od kojih su neka rijetko izlagana jer su u pitanju muzejski noviteti.
Među njima će publika moći vidjeti i sliku “Tmurni dan” nastalu 1966. godine koju je HMNI kupio 2019. godine. Baš kao i sliku “U bregovima polje” iz 1968. godine koju je također 2019. otkupio muzej specijaliziran za domaću i stranu naivnu umjetnost. Naravno, među nezaobilaznim Rabuzinovim remek-djelima i u ovom se postavu od četrnaest slikarevih slika našla i njegova amblematska slika “Na bregovima – prašuma” iz 1960. godine.
Budući da je Vlada Republike Hrvatske Hrvatskoj muzeju naivne umjetnosti još 2019. godine dodijelila dvokatnu zgradu u Demetrovoj ulici 18 poznatoj kao kuća Lovrenčić u kojoj će muzej konačno dobiti vlastiti prostor i puno više četvornih metara za izlaganje prebogatog fundusa, i Ivan Rabuzin će u novom postavu dobiti dostojno mjesto. Tako je Svjetlana Sumpor, viša kustosica i voditeljica Zbirke muzeja te autorica muzeološke koncepcije i scenarija novog stalnog postava odredila da Rabuzinu pripadne čitava jedna (četvrta po redu) muzejska cjelina koja će predstaviti Rabuzina kao nezavisnog umjetnika hrvatske naive.
Gledajući Rabuzinova remek-djela koja veličaju prirodu ali i moderni pristup slikanju, posjetitelji novog Muzeja saznat će, kako ističe S. Sumpor, da se hrvatska naiva ne može svesti samo na hlebinske umjetnike i slikanje na staklu, a upoznat će se i s terminom nezavisnih umjetnika hrvatske naive, među kojima Rabuzinu pripada počasno mjesto. A da bi nova zgrada trebala dati novi zamah jednom od najposjećenijih muzeja u Zagrebu (koji uglavnom posjećuju stranci, a zaobilaze domaći posjetitelji) svjedoči i činjenica da će izložbeni prostor biti puno veći, te da će se u stalnom postavu umjesto dosadašnjih osamdesetak djela, naći njih stotinu i pedeset. Muzej bi trebao imati i prostor za privremene izložbe od pedesetak četvornih metara o čemu već i postoji projekt koji potpisuje arhitektica Vanja Ilić.
U tom novom postavu trebali bi se naći i Rabuzinovi crteži koje posjeduje HMNI. Uostalom, duga je povijest suradnje Rabuzina i današnjeg muzeja koji je u Jugoslaviji bio poznat pod nazivom Galerija primitivne umjetnosti i u kojoj je Rabuzin izlagao još 1960. godine. Rabuzinovo stvaralaštvo neizostavno je povezano uz kustosa i povjesničara umjetnosti Dimitrija Bašičevića, ali i Radoslava Putara koji je imao obiteljski dvorac u Seketinu, nedaleko od Novog Marofa. Uz njihovu pomoć, taj je stolar, poslovođa i novomarofski direktor postao profesionalni slikar 1963. (a prvu samostalnu izložbu imao je 1956. u Novom Marofu u Školi učenika u privredi).
Rabuzin se bavio i scenografijom, ali i upotrebnim predmetima, pa je oslikavao porculanske servise, zdjele, vaze i ukrasne tanjure za njemačku tvrtku Rosenthal i Atelier Tomić iz Zagreba. Osmišljavao je i predloške za tapiserije i tkanine za francusku tvrtku Aubusson i švicarsku tvrtku Fisba te za marame i kišobrane Varaždinske industrije svile, konfekcije i kišobrana. Prema njegovu predlošku izrađen je i veliki svečani zastor za kazalište Takarazuka u Tokiju i tapiserija u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti u Urawi. Prema njegovoj slici izrađen je i svečani zastor Gradskoga kazališta Trešnja u Zagrebu, a izradio je i tri zidne slike za osnovnu školu u Novom Marofu. Bavio se i oblikovanjem namještaja, ilustrirao knjige i slikovnice, pisao prozu i pjesme i bio kolekcionar.
Kada je još postojalo tržište umjetninama po zagrebačkim galerijama, Rabuzinova djela bila su traženija i od onih Đure Pulitike, a za Rabuzinovim djelima interes postoji i u europskim zemljama. Povremeno se neka njegova slika pojavi i na aukciji, primjerice bečkog Dorotheuma. Za života (a umro je u Varaždinu 2008.) Rabuzin je znao govoriti da ga nije briga hoće li ga nazvati naivnim slikarom ili nadrealistom. “Ja ne brinem brigu o tome gdje će moje slikarstvo završiti jer prvo treba naslikati istinitost svoje osjećajnosti, a poslije što bude”, govorio je slikar čija se djela nalaze i u zbirkama brojnih domaćih i stranih kolekcionara naive.
