U Vrgorcu se nastavlja bogat kulturni program festivala "S Tinom u Vrgorcu" koji je otvoren premijernom izvedbom predstave "Vlado Gotovac: Domahujem životu" autora Gorana Matovića, uz kojeg su glumili još Boris Svrtan, Goran Grgić, Vedran Mlikota i Dinka Vuković, Gotovčeva unuka.
Vesni Parun, nedavno preminuloj pjesnikinji koja je za života bila i ostala "pretvrd orah" za ovu kulturnu sredinu, posvećen je poseban dio festivala. Njezin će se poetsko-scenski portret posebno obilježiti 2. srpnja u Ujevićevu rodnom mjestu, i to pod naslovom "Kad bi se moglo putovati". Portret je priredio glumac Goran Matović, umjetnički direktor festivala, a na sceni mu se pridružuju Vesna Tominac, Dijana Vidušin, Lidija Bajuk i Tonko Maroević.
- Vesna Parun je po svojoj sudbini "ženski Tin": svoj tretman najveće poetesa hrvatskog jezika od Cvijete Zuzorić do danas, odredili smo smjestivši je, i simbolično i doslovno, na marginu – kaže Matović o razlozima zbog kojih je ovaj festival prirodni dom autoričinih stihova.
"Na početku i na kraju hrvatskog pjesništva stoje dvije pjesnikinje iznimne ljepote, Cvijeta Zuzorić i Vesna Parun. Cvijetinu ljepotu zabilježili su stihovi mnogih pjesnika, a Vesninu mnoge fotografije. Obje su dokaz da ljepota ženi ne mora nositi i sreću…Nakon ujevićevskih himničkih, optimističkih Zora i vihora, ona kao da se prepušta jakoj riječi ženskog prokletstva iz Matere čovjekove: Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene... Kao što je kritika uočila, pjesme iz knjige koja označava vrhunac pjesništva Vesne Parun, Crna maslina, nisu više himne nego tužaljke. U prvom redu, pjesnikinja u toj zbirci napušta aktualitet iz Zora i vihora te kao nitko u našoj poeziji daje događaju ljubav svevremeno važenje obasjano neumitnošću antičkog fatuma... „ napisao je Zvonimir Mrkonjić
Subotnje jutro u Vrgorcu započinje pak posebnim izdanjem omiljene zagrebačke pjesničke tribine "Jutro poezije" u Tinovoj kuli. U svetkovini poezije sudjeluju Robert Roklicer, Diana Burazer, Petra Domović, Davorin Žitnik i Tomica Domović.
