Zanimljiva je gradacija prostora u kojima nastupaju Predrag Lucić i Boris Dežulović. Od blokiranog Filozofskog, preko Motovunskog festivala i Yes.Zgb-a do satiričkog kazališta Kerempuh. Sukladno zadiranju u sve veći kulturni mainstream, zanimljivo je i opadanje oduševljenja publike na njihove otrovne, snažno angažirane dosjetke.
Većina gledatelja okupljenih sinoć u Kerempuhu, a predvođenih ravnateljem Duškom Ljuštinom i glumicom Mijom Begović, odsrca se smijala tek na one najbanalnije viceve, dok ih je politički rubni humor zbunjivao.
Pred kraj recitala ipak su se opustili, no jučerašnja se atmosfera ni izdaleka nije mogla mjeriti s onom na prvim čitanjima dvojice bivših feralovaca.
Ne znamo kako će biti na idućim izvedbama, no sudeći po prvom danu, Noćna scena Kerempuha nije idealno mjesto za recitale Lucića i Dežulovića. Samo da im iduća lokacija ne bude - HNK.
Milena a kaj se čudiote kao pura dreku. Na njihov se humor mogu smijati samo maloumnici ili politički istomišljenici, a njih je, Bogu hvala, sve manje i manje.