Ljubljana ima oko 300 tisuća stanovnika, od kojih dobar dio ljeti u nekom trenutku napušta grad i odlazi na godišnji odmor. Utoliko je fantastičnija brojka od sedamdesetak tisuća posjetitelja i isto toliko prodanih, nipošto bagatelno jeftinih ulaznica koje će ovog ljeta ostvariti Ljubljanski festival, najveći i najbolji u ovom dijelu Europe, južno od prebogatog i s razlogom razvikanog Salzburga.
Naravno, ne posjećuju koncerte ovog festivala samo Ljubljančani. Prebogat program privlači publiku iz čitave Slovenije, kao i svih susjednih zemalja. Ljubitelji glazbe stižu, što pojedinačno, što u organiziranim grupama autobusima, iz Hrvatske, Italije i Austrije.
Tako je i ovog ponedjeljka, 26. kolovoza, velika dvorana Cankarjevog doma bila puna na koncertu koji proljetos čak i nije bio najavljen, nego je prije nekoliko tjedana naknadno uvršten u festivalski program. Sa svojim orkestrom Marijinskog teatra iz Sankt Peterburga gostovao je vjerni prijatelj festivala koji se rado vraća i svraća u Ljubljanu, slavni dirigent Valerij Gergijev. Sa sobom je ovaj put u ulozi solista doveo mladog pijanista Dmitrija Šiškina. Nama je bio poznat jer smo ga dobro upamtili dok smo 2015. pomno pratili finale Chopinovog natjecanja u kojem je bio i naš Aljoša Jurinić, a svom tada osvojenom šestom mjestu u Varšavi Šiškin je ove godine dodao i drugo mjesto na velikom natjecanju Čajkovski.
Koncert je počeo suptilnim svjetlucanjem i prelijevanjem zvučnih boja u najpoznatijim orkestralnim minijaturama francuskih impresionista, Ravelovoj "Pavani za preminulu infantkinju" i Debussyjevom "Preludiju za Poslijepodne jednog fauna", a na kraju prvog dijela koncerta auditorij Cankarjevog doma prvi je put proključao od oduševljenja i bio na nogama. Uz preciznu podršku orkestra i Gergijeva to je učinio Šiškin majstorskom i strastvenom izvedbom slavnog Trećeg koncerta za klavir i orkestar Sergeja Rahmanjinova, kao i s dva dodatka, koje je stojeći iza orkestra pažljivo slušao i Gergijev.
Dramatična napetost koja je na kraju večeri ponovo izazvala vulkansku erupciju ovacija gradila se u drugom dijelu od prvog takta intenzivnom energijom nabijene izvedbe Desete simfonije Dmitrija Šostakoviča, a treći vrhunac večeri bio je veličanstveni završetak "Žar ptice" Igora Stravinskog.
Akustika Cankarjevog doma odlična je i kad je orkestar u dubini pozornice. No, ovaj put, transparentni zvuk Marijinskog orkestra osjetili smo još izravnije, od finesa svakog detalja i solističkih bravura do brutalno snažnih tuttija jer je ansambl bio na samom prednjem rubu pozornice iza spuštene "željezne zavjese" iza koje se istodobno sastavljalo gigantskog ogledalo kao dio raskošne scenografije još jednog opernog spektakla u Ljubljani. Možda netko od čitatelja večeras, 29. kolovoza, još stigne u Cankarjev dom na "Traviatu" koju, s izvrsnom međunarodnom solističkom postavom, donosi Teatro regio iz Torina.
- Ovo mi je do sada najbolji festival – zadovoljno i ponosno mi je rekao Darko Brlek koji je od te manifestacije u posljednjih 27 godina napravio ono što ona danas predstavlja. Već sam pogled na program i plejadu slavnih umjetnika i ansambala na njemu daje mu za pravo, od samog otvaranja na ogromnoj pozornici na otvorenom, na Kongresnom trgu, gdje je publika uživala u dodatno scenski spektakulariziranom Verdijevom "Aidom" Opere splitskog HNK u režiji Dražena Siriščevića, pod dirigentskim vodstvom maestra Ive Lipanovića te u suradnji s orkestrom Slovenske filharmonije.
A osim Cankarjevog doma, koji zbog festivala bez predaha radi čitavo ljeto, tu je i velika ljetna pozornica na Križankama koja je, primjerice, samo prošlog tjedna ugostila još dvije velike produkcije iz Sankt Peterburga: ruske mjuzikle prema slavnim literarnim predlošcima, Puškinovom "Onjeginu" i Bulgakovljevom "Majstoru i Margariti".
Tamo će, nakon već tradicionalnog koncerta omiljenog kantautora Vlade Kreslina i njegovih gostiju 30. kolovoza, 3. rujna sa svojim umjetničkim prijateljima uz Simfonijski orkestar RTV Slovenije nastupiti i legendarna ruska balerina Svetlana Zaharova, dok će festival u Cankarjevom domu imati i veliko trodnevno simfonijsko finale. Kinu kao novu klasično-glazbenu silu na svjetskoj pozornici zastupat će 4. rujna Simfonijski orkestar iz Shenzhena. Slovensku filharmoniju predvodit će 6. rujna još jedan slavni dirigent, maestro Charles Dutoit, dok će svečano zatvaranje festivala 5. rujna pružiti jedinstvenu, ako ne i posljednju priliku publici u ovom dijelu svijeta da još jednom vide i čuju Izraelsku filharmoniju pod vodstvom maestra Zubina Mehte. Berliozova "Fantastična simfonija" bit će više nego prikladan izbor djela koje će okruniti još jedno fantastično izdanje Ljubljanskog festivala.
Kako su mi rekli domaćini, teško je ovih dana naći slobodnu hotelsku sobu u Ljubljani i čitavoj okolici. Festival je samo jedan od razloga. Ljubljana se profilirala i kao vrlo cijenjeno i omiljeno odredište gastro-turista, o čemu svjedoče i raznovrsna ponuda i popunjenost restorana koji su nanizani s obje strane rijeke Ljubljanice.
A sljedeće festivalsko ljeto, sudeći prema najavama Darka Brleka o već pripremljenom programu koji bi uskoro trebao biti najavljen, bit će još bogatije. I sve to i dalje bez centa iz državnog proračuna. Festivalski budžet čine sredstva od Grada Ljubljane, sponzori o kojima i kakvima hrvatska kultura i dalje može samo sanjati te prihod od ulaznica.
Kako je to sve moguće najbolje objašnjava rečenica izrečena za stolom na večeri u sjajnom ljubljanskom restoranu As nakon koncerta Valerija Gergijeva, koji je tamo sam sebe nekoliko puta nazvao "Ljubljancem".
"Čarobna" rečenica glasi: "kultura nije trošak, nego investicija". I nije ju izrekao nitko od umjetnika za stolom, niti festivalski direktor Darko Brlek, nego onaj koji je u nju povjerovao i koji je provodi kao svoju politiku, sam gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković. I u tome je sva "tajna".
Nisam išao