Početkom travnja ove godine jedna od najvećih svjetskih diskografskih kuća ponosno je objavila vijest koja je snažno odjeknula u glazbenom svijetu: “Sony Classical potpisao je dugogodišnji ugovor o snimanju s legendarnim pijanistom Ivom Pogorelićem.” Umjetnički direktor kuće Sony Classical Bogdan Rošćić tom je prigodom izjavio:
– Diskografija Ive Pogorelića jedno je od sedam čuda snimljene glazbe i ja sam jako dugo pokušavao povećati je – dodavši kako je njegova tvrtka neizmjerno sretna što se Pogorelić odlučio vratiti u studio i što će upravo Sony Classical ove godine objaviti njegove nove snimke.
Novi horizonti umjetnosti
Nisu to bile kurtoazne pohvale nekog menadžera neupućenog u umjetnost. Bogdan Roščić, inače rođen u Beogradu baš kao i Pogorelić, muzikolog je s bečkom diplomom, s velikim prethodnim iskustvom umjetničkog direktora u drugim velikim svjetskim diskografskim kućama Deutsche Grammophon i Decca. Uostalom, njegov sljedeći posao od jeseni 2020. godine bit će mjesto intendanta Bečke državne opere. Najveći razlog uzbuđenju bila je činjenica da je posljednji Pogorelićev studijski album, a jedino je takve i izdavao, objavljen prije više od dva desetljeća. Bio je to četrnaesti i posljednji Pogorelićev album za Deutsche Grammophon s Chopinova Četiri scherza objavljen 1998. godine.
Doduše, Deutsche Grammophon je 2006. objavio kompilacijski dvostruki CD pod naslovom “Genius of Pogorelich”, a 2015. i diskografsku kutiju snova sa svih četrnaest Pogorelićevih albuma s njihovom etiketom, ali sve su to bile stare snimke, a Pogorelić u studio više nije ulazio.
Sve do ljeta 2016. godine kada je vlastitom odlukom, u vlastitom aranžmanu i s ekipom koju je sam odabrao u nekoliko dana u dvorani njemačkog dvorca Elmau snimio vrlo rijetko svirane i snimane Beethovenove sonate u F-duru, op. 54 i Fis-duru, op. 78. Dozvolu za objavljivanje dobila je od Pogorelića samo internetska platforma Idagio. Tonski snimatelj Thomas Lang te Pogorelićev dugogodišnji prijatelj Avo Kouyoumdjian, austrijski pijanist libanonsko-armenskog podrijetla, s velikim su umjetnikom sljedeću seansu imali u rujnu 2018. u koncertnoj dvorani u Raidingu, malom austrijskom mjestu slavnom po rodnoj kući Franza Liszta. Tada je snimljena Druga sonata u b-molu Sergeja Rahmanjinova i tako je kompletiran program koji je sa sobom kao dragocjen miraz Pogorelić donio u Sony.
– Usredotočen na kapitalna djela europske glazbene baštine, Pogorelić je svojim istraživačkim duhom i jedinstvenom pijanističkom tehnikom otvorio vidike ka nepoznatim zvučnim i emocionalnim horizontima klavirske literature – piše Stefan Cvetković, beogradski muzikolog, odan pratitelj i izvrstan poznavatelj Pogorelićeve umjetnosti, u tekstu objavljenom na engleskom, njemačkom i francuskom u vrlo lijepo uređenoj knjižici dugo iščekivanog novog Pogorelićeva CD-a.
Upravo to, otkrivanje novih horizonata u notama Beethovena i Rahmanjinova, s novim dubinskim i mikroskopskim poniranjem u glazbeno tkivo i zvukovne mogućnosti klavira, glavna su oznaka novog Pogorelićeva umjetničkog pothvata.
I dalje u vrhunskoj formi
Kada ga je novinar Hamburger Abendblatta nedavno pitao gdje je bio i što je radio od posljednje snimke, Pogorelić je, uz smijeh, odgovorio: – Bio sam na planetu. I radio sam svoj posao. Vježbao i svirao.
U njegovu vrhunsku umjetničku i pijanističku formu imala se prilike ovih dana uvjeriti publika Dubrovačkih ljetnih igara i splitskog Piano Loop Festivala, a znalci i obožavatelji sa svih strana svijeta već su se zaputili prema Hamburgu gdje će Pogorelić sutra održati recital u velebnoj Elbphilharmonie te prvi put potpisivati svoj novi CD, dragocjeni dokument za nove generacije i za budućnost pijanizma.
