Planine, snijeg, helikopter, očito vojni, i čovjek koji bježi pred njim. To je naslovnica romana “Hladna fronta” Pavla Pavličića (Mozaik knjiga, urednik Zoran Maljković, 99 kuna) kojom akademik i najproduktivniji hrvatski književnik navodi na krivi trag. Čitatelj ga “čita” već nakon nekoliko prvih stranica jer jasno je da u rukama ima punokrvni triler, ali malo drukčije vrste. Pavličić se ovdje, kroz glavni lik postarijeg filologa, bavi vremenom tj. klimatskim promjenama, odnosom čovjek spram prirode. I upravo te teme ugrađuje u uzbudljivu priču o meteoropatima, kao i tajanstvenim pokušajima državnih vlasti (na tom projektu, vjerovali ili ne, desetljećima surađuju američke, sovjetske i jugoslavenske tajne službe i agencije) da upravo uz pomoć ljudi koji burno reagiraju na vremenske promjene stvore tajno oružje.
Majstor hrvatskog kriminalističkog žanra tako je, neočekivanim izborom teme, stvorio okvir za priču u čijoj pozadini pažljiviji čitatelj otkriva i brojne preokupacije samog autora. To su, između ostalog, zagrebačke ulice, krošnje zagrebačkih platana u različitim godišnjim dobima, samačke navike, godine koje prolaze i mijenjaju čovjeka... Glavni junak romana kroz uzbudljivu potragu za nestalom djevojkom sina pokojnog prijatelja, koja je pisana kao predložak za vrlo uzbudljiv film, priča i priču o svoje dvije ljubavi: onoj koju je imao i izgubio u mladosti i onoj koja je, sasvim neočekivano, stigla u zrelim godinama. I dok kriminalistički zaplet završava (polu)sretno, sluteći možda i nastavak priče, upravo taj ljubavni dio romana šalje poruku da za mnoge stvari u životu doista nikada nije kasno.
