Hrvatska domaća prozna berba u 2021. godini bila je obilježena romanima onih hrvatskih pisaca od kojih javnost ima najviša očekivanja. Ponajviše se to tiče Renata Baretića, autora doista kultnog “Osmog povjerenika” koji je nakon podulje stanke objavio žanrovski itekako razigran roman “Zadnja ruka”.
Novim romanom “Okretište” ponovno se ukazao i Damir Karakaš, ovog puta baveći se, kako je sam rekao, najgorim događajem u svom životu, fizičkim napadom u kojem je zamalo ostao bez glave. Autobiografski je i odličan roman Ede Popovića “Kako sam brojio ružičaste robote”, baš kao i stilski sjajno napisan roman Đorđa Matića “Niotkuda s ljubavlju”, može se slobodno reći – literarno iznenađenje ove godine. Posustao nije ni veteran Goran Tribuson potvrdivši ugled rasnim srednjoeuropskim romanom “Vilinska priča”, a zabljesnuo je i plodni autor Marinko Koščec više nego aktualnim romanom “Sami”. Od autorica svakako treba izdvojiti Martinu Vidaić sa “Stjenicama” i Noru Verde s “Mojom dotom”.
Sami
Marinko Koščec, VBZ
U ovom pitkom romanu razvedene konstrukcije Koščec se suvereno, s puno autentičnih zapažanja, bavi jednom zagrebačkom disfunkcionalnom obitelji koja živi daleko od središta grada. Glavni likovi su intelektualci utopljeni u neimaštinu, idealne žrtve i potresa i korone, ali i suvremenih društvenih trendova koje ne razumiju niti pokušavaju razumjeti.
Niotkuda s ljubavlju
Đorđe Matić, Naklada Ljevak
Odličan Matićev roman prati zagrebačkog intelektualca koji početkom devedesetih ostaje bez domovine, a možda i bez identiteta, koji pokušava dograditi u europskim zemljama tražeći i ljubav i zaborav, ali ne odustajući od uspomena. Matićev roman vrhunska je proza, ljubavni roman s angažiranim javnim porukama tolerancije i humanizma.
Okretište
Damir Karakaš, Disput
I najnovijim, ovog puta izrazito autobiografskim romanom o traumatičnom iskustvu čovjeka koji je jedva preživio brutalni fizički ulični napad, Karakaš imponira vrhunskom prozom u kojoj strogo vodi računa o svakom detalju. Karakaš je napisao još jednu literarnu studiju o vječnim pitanjima ljudske čežnje za životom koju prati strah od smrti i nesreće.
Stjenice
Martina Vidaić, Naklada Ljevak
Drugi roman nagrađivane pjesnikinje Martine Vidaić čvrsto je strukturirani roman o uspješnoj zagrebačkoj arhitektici dalmatinskog podrijetla sa zagrebačkom adresom koja gubi supruga s kojim je bila u kratkoj vezi. Ta iznenadna smrt u kojoj ima i njezine krivnje izbacuje je iz profesionalnog miljea zbog kojeg je žrtvovala i obiteljske veze i privatni život.
Kako sam brojio ružičaste robote
Edo Popović, OceanMore
Autobiografski, vrlo intimistički diskurs krasi ovaj Popovićev roman koji majstorski spaja najrazličitije literarne žanrove tvoreći štivo za sladokusce i štovatelje elementarnih emocija. Riječ je o literaturi duboke unutarnje dinamike, romanu-poemi koji svjedoči o nevjerojatnoj žilavosti čovjeka u borbi sa svim mogućim životnim iskušenjima.
Vilinska priča
Goran Tribuson, Egmont
Dokazani majstor pripovijedanja ovoga se puta dohvatio likova iz njemačke filmske umjetnosti rekonstruirajući vrijeme uoči, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Osim eminentne erudicije u skiciranju njemačkog, a djelomice i austrijskog društva iz najturbulentnijih godina prošlog stoljeća, Tribuson imponira krajnjom emotivnošću svog pisma.
Zadnja ruka
Renato Baretić, Hena com
Omiljeni hrvatski pisac u žanrovski izuzetno raznorodnom romanu, u kojem je ponovno briljirao kombinacijom svih mogućih hrvatskih dijalekata, pozabavio se tužnom sudbinom jednog splitskog amblematskog novinara kojega je pregazilo vrijeme, a ruže mu ne cvatu ni u obitelji. Baretićev Zvonko Fild istinski je antijunak našeg nedoba.
Moja dota
Nora Verde, OceanMore
I najnoviji roman Nore Verde, tj. Antonele Marušić može se uvrstiti u trendovske autobiografske romane. “Moja dota” smještena je u opojni dalmatinski krajolik u kojem ljudi žive autentične živote, a lik bake sasvim je sigurno jedan od najljepše i najplemenitije napisanih ženskih likova u hrvatskoj književnosti posljednjih godina.
Lepoglava
Željko Funda, Disput
Željko Funda napisao je potresni povijesni roman o ustaškoj, rijetko brutalnoj i mučnoj dionici lepoglavske kaznionice. Pri tome se očito koristio dostupnom faktografijom o kojoj šira javnost zna malo ili ništa te tako u literaturu uveo i likove poput Maksa Luburića i Ljube Miloša koji hrvatskoj povijesti sigurno ne služe na čast.
Na Vrbasu tekija
Josip Mlakić, Fraktura
I novi roman više nego plodnog Josipa Mlakića oda je povijesti franjevačke Bosne Srebrene koja je u ovom autoru našla autentičnog, ali ne i nepolemičnog tumača. Da nije bilo ujaka, vjerojatno danas ne bi bilo ni hrvatskog življa u toj prkosnoj Bosni koja je upravo zbog tog prkosa dala neke od najvećih pisaca ovih prostora.
