Slawomir Mrožek “Policiju” je napisao 1958. godine kao jasnu satiru tadašnjeg komunističkog režima u Poljskoj. To je režim koji počiva na strahu i u kojem nema onih koji misle drugačije. Kada zadnji zatvorenik potpiše dokument o lojalnosti režimu, policija postaje nepotrebna, pa ni policijski provokator ne uspijeva nikoga natjerati da postane “materijal” za uhićenje pa isti policajac preuzima ulogu onog tko će vikati “protiv” ne bi li svojim hapšenjem spasio policiju. Tu i takvu “Policiju” redatelj (ujedno i dramaturg i autor jezične prilagodbe komada) Miran Kurspahić u Satiričkom kazalištu Kerempuh postavlja kao priču o totalitarizmu svake vrste. Tako za policiju kroz cijelu predstavu navijaju cheerleadersice, čuju se predizborni govori Tomislava Karamarka o “mostovima i putićima”, kao stric regent (glavni negativac postojećeg režima) “prokazan” je Josip Manolić, a odmetnuti policajac provokator, postaje terorist samoubojica koji će u konačnici aktivirati atomsku bombu.
Kurspahić se u “Policiji” ne bavi Hrvatskom i hrvatskim manama iako su neke dušu dale baš za to, već temu grabi mnogo šire i upozorava kako se cijeli moderan svijet može podvesti pod Mrožekovu premisu; “Kada neprijatelja nema – treba ga izmisliti”. I sasvim lucidno policajce odijeva u uniforme koje viđamo na američkim čuvarima zakona i vješa im šerifovske zvijezde na prsa. Takvoj se odluci ne može čuditi nijedan misleći čovjek dok sluša Trumpova lupetanja koje bi tog ridikula smiješne frizure mogle odvesti do pozicije najmoćnijeg čovjeka svijeta koji u rukama drži nuklearni arsenal SAD-a. Nije se stoga teško smijati “Policiji”, samo se pri tome treba zapitati hoće li nam taj smijeh prisjesti.
Globalnu redateljevu ideju odlično su poduprli kostimografkinja Katja Šunjić i scenografkinja Nina Mia Čikeš, koja taj skučeni i birokratizirani svijet stavlja u tunel u kojem nitko ne može normalno uspravno stajati, a taj su duh verbalnog delikta koji vodi u zatvor, ali i na moćne položaje odlično uhvatili Vili Matula kao šef policije, Vedran Mlikota kao zadnji zatvorenik, koji zbog svojih robijaških dana dobiva sjajne reference za posao kod generala koji je u buntovnoj prošlosti napao bombom te posebno Borko Perić kao policijski narednik provokator, koji epolete mora imati makar na gaćama.
