Ukoliko mu je bio cilj dobrano isprovocirati pa i iznervirati ne samo splitsku publiku koja redovito posjećuje kulturna događanja u gradu podno Marjana, nego puno šire, onaj veći dio ipak konzervativno-obiteljski-patrijarhalnog Splita koji baš kazališta nešto previše i ne pohodi, ali će "u roku tren" biti informirani, onda je redatelj Ivan Leo Lemo s najnovijim uratkom, predstavom SF cabaret "Split in space" koja je premijerno izvedena u Gradskom kazalištu mladih Split, postigao ono što je želio.
Nakon hit predstave "Splićanke" koja se posvuda jako dobro prodaje, Ivan Leo Lemo naumio je napraviti nastavak pod radnim naslovom "Splićani" u kojem glavnu ulogu dobiva muški dio ansambla GKM-a, no tijekom procesa stvaranja promijenio ga je u SF cabaret "Split in space" izmaštajući nešto što rijetko tko može. I usudi se. Valjda se za to jednostavno treba roditi?!
Lemo očito obožava science fiction, uzor su mu "Zvjezdane staze". Apsolutno svjesno i namjerno "na dlanu nudi" neformalnost, nadrealizam, avangardnost, otkačenost, nekonvencionalnost, liberalizam, raskošnu demokratičnost, totalnu u Dalmaciji bi slikovito objasnili "opičenost" . A u podlozi svega je, dade se iščitati, hrabro autobiografsko djelo u kojem je redatelj i autor teksta iznio možebitno nakupljena višeslojna razmimoilaženja s mnogima s kojima je "morao" biti u kontaktu. Privatnom ili poslovnom. Vjerojatnije i privatnom i poslovnom. Naprosto je "izlio svoju žučnu kesicu" kroz gotovo dva sata trajanja prave cabaret predstave koja bi bila efektnija da je barem dvadesetak minuta kraća. U SF cabaretu "Split in space" ima i plesa i songova i dojmljivog scenskog pokreta, međutim prevelika je količina proznog teksta, Leminog toka svijesti kojeg su glumci majstorski iznijeli. Treba skinuti "kapu dolje" protagonistima Ivi Perkušiću, Siniši Novkoviću, Matiji Grabiću i Ani Gruici Uglešić što su uopće uspjeli naučiti i mladenački srčano izgovoriti milijune Leminih rečenica, baza i dosjetki u izrazito brzom ritmu kojeg je doista bilo teško pratiti. Nakon izvjesnog vremena (stručnjaci tvrde da se to događa nakon 45 minuta slušanja) koncentracija popusti. Uz to, energično, atraktivno i uigrano su plesali po koreografiji Lea Mujića kojoj nije manjkalo erotiziranih scena i pokreta. I naravno pjevali.
Ivan Leo Lemo u orbitu lansira Antu, torcidaša s Brda, muškarca zarobljenog u ženskom tijelu koji nizom operacijskih zahvata u Srbiji, uz pomoć Roma koji su ga udomili, promijeni spol. Antu igra Siniša Novković koji je još jednom dokazao da je prvenstveno izvrstan imitator, dok Anteu igra besprijekorno tjelesno isklesana, vizualno atraktivna Ana Gruica Uglešić. Uloga čovjeka (holivudskog glumca) - guštera s pravom je povjerena studentu Glume Matiji Grabiću, zgodnom atleti koji će nesumnjivo osvajati žensku publiku. Svestrani Ivo Perkušić odlično je , dušom i tijelom utjelovio lik sina ustaških emigranata, Knuta Jurgena Leme, oca Hrvata i majke Norvežanke kojeg su odgojili strina i stric jer su mu roditelji zbog hrvatske stvari okončali u zatvoru. Lemo ih je "ukrcao" u svemirski brod i lansirao u orbitu. Zemlja se raspada, posada zadnjih Splićana stiže na novi planet, jedini simbol i "bog" im je Hajduk i poljudski stadion. Iznad svega je Hajduk, ali i ljubav koju u cijeloj predstavi Ivan Leo Lemo neprestano provlači.
Jednostavnu, ali efektnu i zanimljivu scenografiju osmislila je Vesna Režić, dok je kostime (skafandere) nadahnute superjunacima iz "Zvjezdanih staza" i sličnih science fiction komada kreirao Martko Marosiuk koji se nije "libio" erotiziranih detalja na podatnim sjajnim materijalima. Glazbu potpisuje Zvonimir Dusper Dus.
Glavno obilježje SF cabareta "Split in space" je "too much" : jasnih rečenica i teksta između redaka, monologa, psovki, ponavljanja, intrigantnih scena, blještavila, mašte, zvučnih i audio efekata... Vizažisti savjetuju ženama: "Manje je više!" To vrijedi i za Leminu predstavu koju svakako, ali svakako treba pogledati.
Ne može se bez ustaša niti u umjetnosti. Ovi levičari i u nužniku vide Jasenovac