Grandiozna izložba slikara Mersada Berbera sutra se otvara u restauriranim prostorima Lazareta u Dubrovniku. Naslovljena "U čast Dubrovniku" ona je dar i hommage tom gradu u kojem je umjetnik živio i stvarao u jednom periodu svojeg osebujnog života, i prema kojem je osjećao vječnu zadivljenost i jaku povezanost koje je prenosio na svoja platna. U pitanju je izložba pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika i "Dubrovačke Baštine", a njen postav izabrala je Zaklada Mersad Berber u suradnji s povjesničarom umjetnosti Antunom Karamanom. Izložba se održava sedam godina nakon posljednje velike izložbe Mersada Berbera pod Srđem, u gradu u kojem je naslikao svoja kapitalna djela koja su proputovala svijet.
– Među mnogobrojnim hommageima velikim svjetskim umjetnicima kao sto su Velasquez i Kramskoy, Berber je impresivnu internacionalnu slavu stekao, uz slojevite cikluse o njegovoj Bosni, upravo svojim velikim opusom Dubrovačkih flora i hommagea dubrovačkom velikanu Vlahi Bukovcu. Na ovoj izložbi bit će predstavljena odabrana djela iz ciklusa Dubrovačkih flora, Hommage Vlahi Bukovcu, Ratni dnevnik te premijerno predstavljanje kulisa iz Gundulićeva epa "Osman", kazališne predstave HNK Zagreb iz 1993. godine – kazala je Ira Berber, direktorica Zaklade Mersad Berber, koja kontinuirano radi na očuvanju lika i djela te daljnjoj promociji slikareve ostavštine, pa nastavila:
– Dubrovnik je bio i ostao slikarov treći dom nakon Sarajeva i Zagreba. U svom atelieru u Lozici kraj Dubrovnika naslikana su mnogobrojna djela koja se baziraju na vječitoj inspiraciji vezanoj uz grad, njegovu povijest i ljepotu te igru svjetlosti i magente, koja je samo mogla biti naslikana u tako predivnom mediteranskom okruženju. Premijerno će biti prezentirano i nekoliko odabranih djela iz ciklusa Ratni dnevnik. Naime, manje je poznato da je Berber uplovio s prvim humanitarnim konvojem u ratom okruženi Dubrovnik. Kroz Berberov Ratni dnevnik može se osjetiti njegova duboka povezanost i patnja prema gradu Dubrovniku i Dubrovčanima, kao što je oslikao i svoju veliku bol i empatiju prema stradanju svog naroda u njegovoj Bosni i Hercegovini, u "Velikoj Alegoriji o Srebrenici". Zaklada Mersad Berber već dulje vrijeme želi da gradu Dubrovniku i njegovim stanovnicima prezentira veliki opus maestra Berbera koji do sada nije viđen. Kroz suradnju s gradom i uz podršku dragih prijatelja uspjeli smo da dođe do realizacije ove izložbe, koja je ujedno i dar svim Dubrovčanima.
Znamo da je Mersad Berber stvarao radoholičarski i brzo, a iza sebe ostavio je nevjerojatno velik opus. Rođen je u Bosanskom Petrovcu u BiH 1940., slikarstvo je diplomirao na Akademiji u Ljubljani, bio je i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a posljednjih 20 godina (do smrti 2012.) proživio je i stvarao u Zagrebu i Dubrovniku. Teoretičari umjetnosti smatraju ga virtuozom i jednim od najautentičnijih predstavnika neoklasicizma na suvremenoj svjetskoj likovnoj sceni. Njegovi radovi nalaze se u brojnim javnim i privatnim zbirkama i muzejima diljem svijeta.
Primjerice, u Tate Modernu 1983. jedan Berberov rad su kupili, a drugi, oba iz ciklusa Hommage a Velázquez, darovao im je on, što nije beznačajna informacija znamo li da u Tateu, čak i kada im se djela daruju, u skladu sa strogom selekcijom na stručnim vijećima takve donacije uglavnom odbijaju. To prihvaćanje Berbera smatra se velikim uspjehom.
Kako je svojedobno kazala kustosica Jasmina Bavoljak pripremajući njegovu veliku izložbu u Klovićevim dvorima koju smo imali priliku gledati 2019. godine, Berberov talent i crtačka virtuoznost vjerojatno su ukorijenjeni kroz kaligrafiju i ornamentiku predaka i majke, poznate bosanske tkalje ornamentalnih tepiha, dok je inspiraciju crpio iz mističnog svijeta Bosne, njezine otomanske prošlosti i tragičnog usuda njezinih ljudi. U teorijskom smislu bio je vezan uz svojevrsni genius loci i u svom se istraživanju i radu nastojao poistovjetiti s metafizikom mjesta. Najznačajniji ciklusi su mu: Sarajevske kronike, Put u Skender Vakuf, Otomanske kronike, već spomenuti Hommage a Velázquez, Hommage Vlahi Bukovcu i posljednji Srebrenica i Arhiv...
Cijeli život zanimala ga je estetika lijepog. Volio je govoriti da najradije slika konje, ptice i žene. No itekako su ga zanimale i marginalizirane strukture. Recimo, konstantno se na njegovim slikama u pojedinim ciklusima ponavlja motiv omiljenog mu modela, Roma Beriše kojeg je slikao 20 godina, pa tako i u ciklusu u kojem je Berber, po mnogim kritičarima bio i najfascinantniji – u "Velikoj alegoriji o Srebrenici" koju je slikao od 1998. do 2009. godine. Njome se, dakle, predano bavio 11 godina i ispričao je cijelu priču stvarajući imaginarnu alegoriju koja stvarnost zamjenjuje novom stvarnošću. Koncipirao ju je kao fantazmagoričnu grčku tragediju, smještenu u srebrenički, ali i u univerzalni i metafizički okoliš, i u koju je upleo mitove o Dedalu i Ikaru koji bilježe stravične događaje, susreću se s forenzičarima, dervišima, iskopanim leševima...Teme mu se stalno isprepleću i vrti ih kontinuirano od 70-ih do 2000-ih. Može se u radovima vidjeti kako 1990. radi nešto što je referencija na rad iz 1973. godine. Jednako tako, kao što smo spomenuli, cijeli je život bio opsjednut raznim umjetnicima. Mnoštvo citata koje preuzima govori o njegovu sveobuhvatnom interesu i za zapadnu i za istočnu kulturu. Od motiva Dürera, Caravaggia, Velázqueza, Géricaulta, Hodlera i Hayeza, varijacija na Mantegnina Krista. Od Mule Mustafe Bašeskije do Bukovca i braće Božidarević, Gabrijela Jurkića i Gabrijela Stupice. Važno je napomenuti da uvijek kad citira, Berber istodobno i stvara, usporedno priča svoju priču.
Uz slikarstvo, ilustraciju i grafiku, Berber se bavio kazališnom scenografijom i kostimografijom, radio je filmske plakate kao i poneka vizualna rješenja poput glazbene ploče Indexa. Bio je član Ruske akademije umjetnosti, a priređene su mu izložbe od Londona do New Yorka, Jakarte, New Delhija, Moskve i Istanbula. On je dijete granice, mjesta dodira istoka i zapada Europe, i može ga se podvesti pod umjetnika vjernog tzv. akademsko-historicističkoj provenijenciji koji se izražavao suvremeno. U kontekstu postmodernizma on je danas, u vrijeme obnove novotradicionalističkog slikarstva, više nego aktualan i publici zanimljiv.
Izložba u Dubrovniku ostaje otvorena do 23. listopada.
