Jedan od najemotivnijih dokumentaraca nastalih na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina, film Pismo ocu beogradskog redatelja Srđana Keče, od 25. siječnja počinje igrati u hrvatskim kinima, a timpovodom mladi je redatelj gost Zagreba.
Redatelj se u svojevrsnom video pismu obraća neočekivao preminulom ocu i kroz osobnu priču pokušava shvatiti njegove motive, razmišljanja i zatvaranje u sebe pred kraj života. Prolazeći kroz obiteljsku arhivu, vrlo osobne razgovore s majkom, rodbinom i prijateljima, otkrio je mnoge stvari koje nije očekivao i koje možda nije niti želio saznati, ali nije mogao nazad. Tijekom filma morao se suočiti s prošlosti, generacijom svojih roditelja i drugačijim životnim stavovima. Između ostalog i bolnim osvještavanjem činjenice da je njegov, inače miroljubivi otac, početkom 90-tih ratovao u Hrvatskoj. Ogoljen i iskren, Keča je pred gledatelje prostro sve što mu se tijekom snimanja ispriječilo na putu – svoju obitelj i samoga sebe, pokušavajući pronaći odgovore na desetke pitanja koja su se ‘očevom smrću sama počela postavljati’. Keča se ne boji svojih osjećaja, niti se libi postaviti prava pitanja kako bi otkopao nepreglednu emotivnu zaostavštinu koja nas na kraju katarzično osvještava o generacijama koje dolaze.
Film je osvojio nagradu za najbolji balkanski dokumentarac na Dokufestu u Prizrenu 2011. i nagradu filmskih kritičara FIPRESCI za najbolji srpski dokumentarac na Beldocsu 2012. godine. Prikazan je i na velikim festivalima Full Frame u SAD-u i amsterdamskoj IDFA-i.
Keča će prisustvovati projekciji u Kinu Tuškanac, 25. siječnja u 21 sat, kada će se specijalno prikazati i njegov prekrasni ‘politički esej’ Mirage snimljen u Dubaiju, film nagrađen na festivalima u Cottbusu, Sarajevu, Londonu i Jihlavi. Oba filma imat će svoju reprizu sljedećeg dana u 19 sati.
U nedjelju 27. siječnja u Dokukinu KIC (Preradovićeva 5) prikazat ćemo Srđanov debitantski film ‘Posle rata’ iz 2006., sniman u kosovskim brdima s tada ‘otpisanim’ Gorancima, Slavenima islamske vjeroispovijesti kojima je rat u toj zemlji 1999. unio metež u živote.
Dobro to, ali da primetim, a moram to ovde jer nemam gde, vrlo upadljivo bojkotujete Kustendorf, najveći filmski događaj ovih dana na jugoslovenskim prostorima. Baš je upadljivo kako nećete ni jednom rečju da to pomenete a događa se svašta interersantnog iz sveta filmske umetnosti. Da li je to kod vas politika pobedila umetnost ili je nešto drugo po sredi?