U povodu stote godišnjice rođenja splitskog umjetnika Frane Missije večeras se u Staroj gradskoj vijećnici otvara njegova retrospektivna izložba "Stvaralački nemiri". Zvan i "dugovječnim umjetnikom" i "lutajućim slikarom", Missia se uglavnom ogledao u slikarstvu aktivno istražujući granice i mogućnosti tog medija, ali u nasljeđe nam je ostavio i zanimljive cikluse grafika, skice za scenografije kazališnih predstava te niz ženskih figurica u terakoti.
"Stvaralački nemiri" prva je njegova opsežna retrospektiva u organizaciji Muzeja grada Splita, a uključuje 80-ak Missijinih radova i pokazuje velik vremenski raspon njegove likovne kreativnosti: od akvarela nastalih još 1948. i 1949. godine pa do slika i skulptura iz posljednjeg desetljeća njegova života, od kojih je najkasnija iz 2013.
Uz važna antologijska djela iz svih autorovih stvaralačkih faza, u Vijećnici će se neki radovi izložiti prvi put jer su pronađeni naknadno ili su prispjeli iz Amerike nakon umjetnikove smrti, gdje su se neko vrijeme čuvali u zakupljenom kontejneru u newyorškom Queensu. Tim povodom razgovarali smo s autorom izložbe, sc. Daliborom Prančevićem, koji nam je objasnio i kako je zamislio ovu izložbu.
– Frano Missia bio je jedan od onih protejskih likova naše likovne povijesti koji je za sobom ostavio raznovrstan likovni opus. Kad ga sagledavamo u cijelosti, gotovo je nevjerojatno da je riječ o radu jednog jedinog umjetnika. Njegova djela nastajala su u Splitu, Parizu i New Yorku. Iako su radovi izuzetno raznoliki, moguće ih je grupirati prema zajedničkim karakteristikama, bilo da su tematske ili morfološke prirode. Izložbu sam zamislio kao kritički pregled Missijine bogate karijere. Prikazat će se radovi iz širokog vremenskog raspona, od ranih akvarela nastalih krajem 1940-ih do djela nastalih neposredno pred njegovu smrt. Predstavljamo seriju apstraktnih kompozicija u temperi iz kasnih 1950-ih, ali i slikarske eksperimente iz početka 1960-ih. Tada je Missia počeo uvoditi neslikarske materijale na slikarsku podlogu, poput metalnog otpada. Ta su djela dugo bila zaboravljena i odložena u obiteljskoj kući i tek su nedavno ponovno valorizirana. Važno je napomenuti da su ta djela već 1962. bila izložena u Muzeju grada Splita, na inicijativu Duška Kečkemeta, što je izazvalo i kritičke tonove u tadašnjem tisku. Izložba će obuhvatiti i Missijin eksperiment s otiskom realnih predmeta na grafički list, započet ranih 1970-ih i kontinuirano razvijan kroz 1980-e. Poznato je i njegovo slikarstvo koje prikazuje korpulentne žene, ponešto geometrizirane u prikazu. Ti ženski aktovi bili su iznimno popularni među splitskom publikom pa je cijela izložba takvih slika u Salonu Galić 1987. rasprodana! Cilj mi je da posjetitelji steknu dublje razumijevanje Missijina opusa i njegova umjetničkog kreda. Vjerujem da će izložba osvijetliti ne samo raznolikost njegova rada već i kontinuitet inovacija, čime će ga učiniti relevantnim i danas – rekao nam je Prančević.
Jedna od Missijinih brojnih stvaralačkih faza bila je i ona scenografska, koja, kaže nam Prančević, često nije dovoljno prepoznata. No važno mu je bilo istaknuti i njegovo scenografsko iskustvo, jer ono pruža dodatnu dimenziju njegovu opusu i pokazuje njegovu svestranost kao umjetnika.
– Nakon što je završio tehničke studije 1957., upisao je studij scenografije na Kazališnoj akademiji u Zagrebu u klasi glasovitog Kamila Tompe. Iako ga nije završio zbog odlaska u Pariz kao stipendist, njegovo zanimanje za scenografiju nikada nije jenjalo. Nakon što se upisao na studij slikarstva i scenografije na Koledžu Hunter Sveučilišta u New Yorku, na završnoj godini surađivao je s Lloydom Richardsom, istaknutim afroameričkim kazališnim redateljem i pedagogom. Richards je poznat po režiji povijesne predstave "Grožđice na suncu" Lorraine Hansberry na Broadwayu, koja je bila prvi broadwayski komad koji je režirao afroamerički redatelj. Missia je izradio scenografiju za Richardsovu predstavu "Tetovirana ruža" Tennesseeja Williamsa, a sačuvane skice bit će na izložbi. Također su sačuvane skice za druge predstave koje je Missia promišljao tijekom boravka u New Yorku, uključujući "Don Juana u paklu" Georgea Bernarda Shawa i Aristofanovu "Lizistratu". Ovi radovi ističu njegov cjeloživotni interes za kazalište, koji seže još iz mladosti, a ostao je prisutan tijekom cijelog umjetničkog stvaralaštva – kaže kustos.
Doprinos Frane Missije hrvatskoj kulturi itekako je važan, govori Prančević, i vidljiv, posebice kroz njegovu sposobnost da poveže različite kulturne i likovne ambijente, uzimajući poticaje iz njih i stvarajući svoja jedinstvena djela, ali i kroz radikalne eksperimentalne pristupe unutar diskursa o enformelu, što potvrđuje njegova uključenost u znanstvene studije na tu temu.
– Jedan od najvažnijih aspekata njegova opusa je serija slika sportašica. Ova serija predstavlja važan prilog hrvatskoj likovnoj sceni jer Missia na inovativan način preispituje i prkosi tradicionalnim maskuliniziranim prikazima sportskih disciplina. Umjesto da se fokusira na muškarce kao glavne subjekte u sportu, Missia uvodi žene kao ključne aktere u disciplinama koje zahtijevaju veliku fizičku snagu. Missia je bio jedan od onih nemirnih pojedinaca čiji je rad doista ostavio traga na kulturnoj i umjetničkoj sceni. Činjenica što je velik dio života proveo u Parizu i New Yorku svakako je utjecala na relativnu nepoznanicu njegova stvaralačkog opusa. Povijesnoumjetnička valorizacija bila je odgođena zbog te dislociranosti, jer se vjerovalo da nije sačuvano dovoljno djela u Splitu za izradu reprezentativnog pregleda njegova opusa. Ipak, pokazalo se da su djela iz Splita dovoljno značajna i da predstavljaju važan dio njegova stvaralaštva. No još uvijek je potrebno istražiti i prikupiti djela koja su preostala u Parizu i New Yorku kako bi se dobio potpuniji uvid u njegov rad. Smatram da je opus Frane Missije već sada dobio značajne konture zahvaljujući, prije svega, velikom entuzijazmu njegove supruge Jelene Missije, koja vodi brigu o umjetnikovoj ostavštini, uključujući prikupljanje djela i dokumentacije – zaključuje.
