Iako je sredina srpnja, Novinarski dom u Zagrebu bio je prepun zbog predstavljanja opsežne knjige sveučilišnog profesora u miru Ante Lešaje “Knjigocid”. U knjizi punoj dokumenata i citata govori se o uništavanju nepoćudnih knjiga u devedesetima u Hrvatskoj, bilo da je riječ o knjigama srpskih pisaca, onima na ćirilici ili pak knjigama komunističke i partizanske ideologije.
Spaljivanje knjiga
– Na istraživanje ove teme potaknuo me poznati slučaj s Korčule gdje je na smetište bačeno 400 knjiga, čak devetnaest knjiga Branka Ćopića jer zagađuju naš lipi jezik – rekao je Lešaja, podsjetivši da su se u Hrvatskoj neke knjige i spaljivale, ali da je bibliotekarska struka postupala uglavnom profesionalno. Uime Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac istaknuo je da se uništavanje knjiga službeno nazivalo otpisom, a poticano je i sa saborske govornice. No, ističe da je Lešaja demantirao tvrdnje da je u Vukovaru uništeno 70.000, a u Karlovcu 60.000 knjiga.
Urednik Žarko Domljan
Aleksandar Milošević zapitao je Velimira Viskovića je li točno da je samo u Leksikografskom zavodu uništeno 40.000 primjeraka Enciklopedije Jugoslavije?
– Iako sam sugerirao da se te knjige potiho prodaju, kamionima su otpremljene na mljevenje. Protestiralo se i protiv Opće enciklopedije, a problem je bila i Likovna enciklopedija Jugoslavije čiji je glavni urednik bio Žarko Domljan, tadašnji predsjednik Sabora. Iz trećeg toma potom su izvučeni samo hrvatski umjetnici – rekao je Visković, zaključivši da smo danas ipak sazreli kao društvo.
S time se ne slaže Viktor Ivančić, čiji je Feral nazvan najotvorenijim novinama.
– Feral je devedesetih satima spaljivan u Splitu. Petnaest su nas godina bojkotirali oglašivači, a prestali smo izlaziti s nakladom koju danas nema ni jedan politički tjednik. Uništavanje knjiga u Hrvatskoj nije bio eksces, radilo se planski i sveobuhvatno. Uništavanje je dobilo status kreacije. Kulturna javnost danas uživa u tekovinama zločina jer u Hrvatskoj danas nigdje nije moguće kupiti knjigu iz Srbije ili Bosne i Hercegovine. Nekada smo te knjige mogli kupiti u Konzorovoj knjižari, u Booksi ili Prosvjeti, a danas te knjižare više ne rade. Danas više ne bismo imali što poslati u rezalište – istaknuo je Ivančić.
plaču li to za memorandumom?