I dok se u prvoj knjizi “Taj divni divlji kapitalizam” više bavila hrvatskom ekonomijom ispisujući i često citiranu “Šukerijadu”, velika hrvatska pjesnikinja Vesna Parun u drugoj, tek objavljenoj knjizi okrenula se autobiografiji. Osim nekoliko vrhunskih lirskih minijatura u kojima se, u oproštajnom tonu, uglavnom bavi starošću i prolaznošću, Vesna Parun objavila je i niz biografskih pjesama u kojima iznimno otvoreno opisuje prva ljubavna iskustva, ali i tragične nesporazume s vlastitom obitelji.
“Obljubio me Belzebub”, “Romanca mafioza” ili pak “Jeziva preobrazba” jedinstvene su i iznimne pjesme hrvatske poezije, razorne i po porukama i po iskrenosti. Novom knjigom u kojoj ima mjesta i za nezaobilazne aforizme, satire, ali i jednu ljupku i lucidnu posvetu Vesni Pusić nazvanu “Apokalipsa Juge”, hrvatska pjesnikinja u osamdeset i osmoj godini opet je bacila rukavicu u lice hrvatskom licemjerju. U pjesmama kao što su “Ima li žena dušu” ili “Urota gurmana” Vesna Parun je jetka kritičarka aktualnih hrvatskih prioriteta i pomodarstava. A kao utjehu, buntovna Dalmatinka citira tihog papu iz prošlog stoljeća “zloupotreba iskrene ljubavi nije grijeh nego najveće zlodjelo”.
Nije ona za obicni svijet. Jer kako na pr.razumjeti da divlji kapitalizam moze biti divan. Uredu mi je kad ostro kritikuje nase politicare. Samo bilo bi u tome svrsishodnije da se hvata oporbe, koja nezna da zbaci primitivnu vlast. Tu bi mogla, posto je autoritet, dosta pomoc. Dalje, pitam se kako je mogla prezivjet Juginu eru. Jer tko je onda kritikovao vlast, zavrsio bi ili u zatvoru ili u emigraciji. A ona, s toliko godina izgleda dosta dobro sto je za pozdravit.