Piše dr. sc. Nenad Pokos, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar"
Jedanaest godina od osamostaljenja Republike Hrvatske, uz velik interes stručne ali i šire javnosti objavljen je prvi atlas koji se odnosi isključivo na područje Hrvatske. Nakladnik "Mozaik knjiga" ističe kako je riječ o "najdetaljnijem prikazu" Hrvatske, no mnoštvo nedostataka, pogrešaka ali i neznanja gotovo da je upropastilo čitav trud uložen u izradu ovog atlasa. Previše bi prostora oduzelo da se nabroje sve manjkavosti pa ću navesti samo najočitije.
Najveći su nedostaci učinjeni kod zemljovida koji se odnose na stanovništvo. Počevši od zbrke kod dobno-spolnih piramida, preko stopa promjena samo za razdoblje do 1971. godine itd., kulminacija šlampavosti je prikaz prirodnog kretanja stanovništva Hrvatske. Zemljovidi prirodnog kretanja odnose se na nepoznato razdoblje, ali svakako ranije od 1991. godine. Kretanje je prikazano prema općinama kojih više nema, a postojale su prije punih deset godina!
U situaciji kada Hrvatska ima konstantan prirodni pad stanovništva od 1991. do danas, kada se godišnje rađa oko osam tisuća i šesto stanovnika manje no što ih umire, kada čak 78 posto gradova i općina 2001. godine ima prirodno smanjenje itd., "Mozaik knjiga" nam podastire zemljovid star više od deset godina na kojem prirodni pad ima samo 35 posto hrvatskog područja. Da je samo to pogrešno, opet bi bilo previše.
Prostorni prikaz naselja na topografskim zemljovidima odgovara stanju iz 1977. godine, što nakladnik ne navodi. To je vidljivo promatranjem područja koja su se u međuvremenu najviše urbanistički proširila. Primjerice, zagrebačka stambena naselja, otoci Vir i Čiovo, primorska turistička naselja, Bukovlje i Podvinje kod Slavonskog Broda i mnoga druga.
Naknadna reambulacija (dopunjavanje i ispravljanje) prometnica i toponima površna je i manjkava. Osim mnogobrojnih tehničkih pogrešaka, u Atlasu ima i zastarjelih naziva, pa umjesto Grada mladih u Zagrebu stoji Pionirski grad. Na zemljovidu nema, primjerice, mosta kod Martinske Vesi, nema marina Ičići, Punat, Šimuni, nema novih vjerskih objekata, pa ni zagrebačke džamije!
Drugi dio Atlasa zauzima 15 planova gradova, koje je izradio Geodetski zavod Slovenije, no osim relativne zastarjelosti, ubačene su slovenske riječi poput teniški, center, razsadnik... Najveća pogreška tih planova je što na granici Hrvatske i BiH kod Slavonskog Broda stoji da je u susjedstvu - Federacija BiH, koje tu nema.
Treći dio Atlasa je najkvalitetniji, a obuhvaća opis pet osnovnih hrvatskih regija i jedini je dio koji će dobro poslužiti korisnicima.
Zbog svega navedenoga zaključujem da "Veliki atlas Hrvatske" nije ispunio očekivanja koja su se od njega očekivala te da bi za eventualno drugo izdanje trebala posvemašnja redaktura uz temeljite recenzije stručnjaka.
