Hrvatska radiotelevizija na svom posljednjem javnom pozivu odbila je čak 34 hrvatska filma prikazana dosad na 353 međunarodna i nacionalna festivala i ovjenčana s čak 86 nagrada. Kako se već punih mjesec dana HRT oglušuje čak i na apel ministrice kulture da taj problem riješi, filmskim autorima ne preostaje ništa drugo nego pozvati hrvatsku javnost da javnom medijskom servisu poruči: Meni se to gleda, HRT ne da!
Tim paragrafom počinje priopćenje Društva hrvatskih filmskih redatelja koji su upravo pokrenuli kampanju osvještavanja javnosti o činjenici da HRT godinama ne poštuje zakonske kvote otkupa hrvatskog i europskog filma.
– Filmovi kao što je “Srbenka” Nebojše Slijepčevića koja je osvojila prestižnu nagradu Doc Alliance, ali i najviše državno umjetničko priznanje, nagradu Vladimir Nazor, istovremeno nisu dovoljno dobri za emitiranje na javnom medijskom servisu. Apel HRT-u da hitno reagira uputila je još 12. lipnja i ministrica kulture, no javni se servis do danas nije očitovao. Inzistiramo da osobe odgovorne za rezultate spornog javnog poziva ubuduće ne budu uključene u slične postupke, kao i da zbog iznesenih uvreda snose odgovornost – ističe se u priopćenju.
Zanimljivo, među odbijenim filmovima je i “Iza lica zrcala” Zrinke Matijević koji je dobio upravo HRT-ovu nagradu za najbolji projekt na festivalu u Sarajevu, kao i dva filma koja je sufinanciralo Ministarstvo branitelja: “Po čovika” Kristine Kumrić i Maje Hrgović te “Heroine Domovinskog rata” Irene Ščurić. Prema članku 11. Zakona o HRT-u, javna televizija dužna je odvojiti najmanje 15 posto svojeg godišnjeg programskog proračuna za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača, od čega polovina tih sredstava mora biti namijenjena za djela proizvedena izvorno na hrvatskom jeziku.
Preča članku 10. istog zakona HRT je dužan osigurati da europska djela čine većinski udio njegova godišnjeg vremena objavljivanja, a najmanje 40 posto djela tih djela dužan je emitirati izvorno na hrvatskom jeziku na svakom od svojih programskih kanala.
Podsjetimo, HRT se o tom problemu trebao očitovati još početkom svibnja, ali najavljena sjednica Programskog vijeća nije se održala.
Četničke filmove treba zabraniti zakonom, a ne ih emitirati u programu kuća u Hrvatskoj. Neka Slijepčević prikaže film u Banjoj Luci i Beogradu, za njih ga je i snimao.