Greta je posljednja pripadnica stare plemenitaške obitelji. Živi u siromaštvu, a oko nje u kući s još tri stana podjednako su “čudni likovi”. Tu su bahati konceptualni umjetnik, čovjek koji je prestao govoriti zbog ratnih trauma, medicinska sestra Ana koja se brine o njemu, umirovljenik Zvonko opsjednut erotskim uspomenama iz mladosti...
Komorna predstava
A to je tek dio likova iz drame “Stanari izgubljenog doma” Dubravka Jelačića Bužimskog, koju Glumačka družina Histrion premijerno izvodi u subotu 21. siječnja, u režiji Zlatka Viteza.
– Dubravko mi se još ljetos potužio da ima dramski tekst koji je nudio teatrima, ali su na kraju svi odustali. Najbliže realizaciji bili su u HNK Osijek. Ja sam mu, naravno, rekao da mi da taj tekst i počeo sam se dogovarati s profesorom Georgijem Parom da ga on režira. Nažalost, nismo u situaciji da možemo ispunjavati redateljske želje, ponajprije one scenografske, pa sam tako ja postao redatelj. No, to je u Histrionima već staro pravilo: kada nema novca, radi Vitez – objašnjava kroz smijeh Zlatko Vitez i dodaje:
– Nisam planirao raditi taj tekst jer volim raditi predstave s puno više ljudi. Ovo je, iako ima devet likova i na sceni je devet glumaca, za mene komorna predstava. Ali moj bi profesor Juvančić rekao: “U današnje vrijeme i ovo je velika predstava”.
I letimičan pogled na popis tih devet glumaca pokazuje da su u igri zagrebački glumački prvaci, ali da Histrioni i dalje njeguju svoju tradiciju da kazališnoj publici predstavljaju i glumačke početnike.
– Tara Rosandić je za ulogu u “Tko je srušio Berlinski zid” dobila Nagradu Hrvatskog glumišta, tako da ovdje predstavljamo mladu Franku Klarić – kaže Vitez.
No, kako uopće predstaviti dramu o kojoj autor Dubravko Jelačić Bužimski govori kao o priči o junacima koji su izgubili svoje male, pojedinačne sudbine?
– To je svojevrsni nastavak “Hrvatske Antigone”, priča o osobnim sudbinama ljudi koji su doživjeli ili osobnu nepravdu ili tragediju. Jelačić ih je smjestio u jednu kuću i oni su svi na neki način povezani, neki čak i rodbinski. To je stoga slika stanja jednog dijela hrvatskog društva. Štoviše, nazvao bih to trilogijom. Ona počinje s “Berlinskim zidom”, proteže se na “Hrvatsku Antigonu” i završava sa “Stanarima...”. Može to biti zagrebačka, ali i hrvatska trilogija – ili sve zajedno svojevrsne priče iz današnje Hrvatske. A i ova je drama zapravo nastala iz priča koje je Jelačić pisao prije dvadesetak godina, da bi ih 2006. godine sabrao u zbirku “Plava krvna zrnca” – kaže Vitez.
Sezona za Krležu
A iako je kalendarska godina tek na početku, ozbiljna kazališta imaju planove barem do kraja sezone, ako ne i dulje. A u slučaju Glumačke družine Histrion ključno je pitanje što Zagrepčanima priprema za ljeto 2012. na Opatovini.
– Vraća se Diogeneš, jer sada je iznova stasala nova generacija glumaca kajkavaca koja počinje s Vidom Balogom i Adamom Končićem, a završava s tatom i sinom Kerekešom. Diogeneša dugo nismo igrali, a bilo bi zaista šteta da se dogodi da ga netko od ovih glumaca nema priliku igrati – kaže Vitez i odmah otkriva ambiciozne planove za sljedeću kazališnu sezonu. Histrioni će je potpuno posvetiti velikanu hrvatske književnosti Miroslavu Krleži te će na scenu postaviti tri njegove drame.
