Bilo bi politički nekorektno napraviti uvod u stilu ‘’vjerovali ili ne’’, ali Kina postavlja nove financijske parametre, jer bilježi najbrži ekonomski rast u povijesti, koji još uvijek traje.
Naime, od smrti Mao-Ce Tunga godine 1976., na svakih devet godina ova država udvostručila je nacionalni dohodak. SAD-u je za to bilo potrebno 50 godina, a Japanu, koji se uzimao za primjer zemlje koja se furiozno razvijala, 35 godina. Stručnjaci predviđaju da će za sljedećih 25 godina ako se ovaj trend nastavi, njezin bruto domaći proizvod (BDP) bit će za trećinu veći od američkog.
I dok još uvijek kruže glasine da je ova zemlja i dalje nedemokratska zemlja, zaljubljenici u ‘’novu’’ Kinu podsjećaju da je riječ o zemlji koja je za samo nekoliko desetljeća izvukla nekoliko stotina milijuna ljudi iz siromaštva. Prema procjeni šangajskog Huruna, koji je kineski pandan Forbesovoj listi, u Kini danas ima više od 120 dolarskih milijardera i 326 tisuća milijunaša.
Kada šetate ulicama Šangaja, kineski novi profil i profit vide se na svakom koraku. Goleme svjetleće reklame u nezamislivo velikom broju, najrazličitijih boja i oblika, kao da predstavljaju scenografiju nekog znanstveno-fantastičnog filma. Doba luksuza počinje vladati Kinom.
Preokret je nastao kada je kineski proizvođač Jili od američkog Forda, za dvije milijarde eura, kupio švedski Volvo. Tako je jedan od simbola svjetske autoindustrije došao na kinesku proizvodnu traku. A nakon Volva uslijedili su ostali luksuzni brandovi. Mlađe generacije Kineza, za razliku od prijašnjih, izuzetno su rasipni i svoj materijalni status potvrđuju kupovinom luksuzne robe.
Čvrste odluke da iskoriste povoljan trenutak ekspanzije ekonomskog carstva, Chanel, Dior i Fendi prije nekoliko godina pokrenuli su pravi pothvat kojim su zaveli prebogate Kineze. Karl Lagerfeld predstavio je godine 2009. Chanelovu kolekciju u Šangaju, dok je Phillip Lim prethodne godine organizirao modnu reviju u srcu Zabranjenog grada.
>>S novim šefom Kina želi ekonomski prestići SAD i biti br.1
