Rijetko bi tko raspoznao što se sve skriva u njihovoj juhi intenzivne zelene boje. Iako izgledom na prvu vuče na pasirani špinat, s njime nema veze. Riječ je, naime, o ljekovitoj juhi od sedam vrsta trava, a sve ih uberu na svome imanju. Trputac, sljez, kopriva..., a podloga za svu tu zelen je kokošji ili goveđi temeljac. Prava je to delicija koju itekako rado naručuju gosti restorana Višnjica na istoimenom imanju – pustari nedaleko od Slatine.
Riječ je o agroturističkom imanju, u vlasništvu dviju obitelji, Plantak i Perković. Višnjica odiše bogatom ruralnom baštinom čiji korijeni sežu dva stoljeća unatrag.
Uređeno u skladu s tradicijom nekadašnjih naselja bezemljaša, tzv. "pusta" predstavlja jedinstven primjer obnove gospodarske baštine prošlih stoljeća u Slavoniji. Smješteno u pitomoj ravnici između obronaka Papuka i rijeke Drave, pruža oazu mira za sve one željne opuštanja i rekreacije. Obnova nekadašnje pustare počela je još 2008. godine, a danas je to popularno turističko odredište i, sve više, svadbena destinacija.
– Ekološko smo imanje, njegujemo okuse tradicije, a jela pripremamo od vlastitih namirnica te onima nabavljenima kod lokalnih proizvođača. Jelovnik nam slijedi godišnja doba, a podosta jela baziramo na batatu. Specijalitet su nam, tako, kremšnite od batata, bezglutenske, po vlastitoj recepturi – započinje Ksenija Plantak, pokretač projekta i većinski vlasnik u turizmu.
Savjeti za kuhanje jednog chefa koji će svima dobro doći: Ovo želite znati....
Nakon ručka – jahanje
Ističe se, navodi naša sugovornica, i "višnjička plata", s različitim vrstama mesa. Jelenji gulaš i paprikaš ili čobanac gosti rado pripremaju s njihovim kuharima na gastroradionicama, pa i "pokupe" recepte. Sami mijese zelene mlince, peku kruh s raznim dodacima... Traženi su im i mlinci s koprivom, rolada od tikvica, odležan ramstek u umaku od vina iz njihova kraja...
Ksenija Plantak farmaceut je po struci, pokrenula je privatnu ljekarnu, koju danas vodi njezina kći, a ona se posvetila razvijanju turističkog potencijala Višnjice.
– U jednom sam mandatu bila gradonačelnica Slatine, kao volonter, i nekako su mi uvijek bili pred očima mrtvi kapitali, kojih je Hrvatska nakon rata imala bezbroj, i to propadanje činilo me nesretnom pa sam uvijek vjerovala kako mogu pridonijeti da se to promijeni. Pustare su nekada bile naselja i predstavljale oblik života bezemljaša. Nastale su s veleposjedničkih imanja, a na Višnjici su se izmijenile tri poznate obitelji: Pejačević, Schaumburg-Lippe i Drašković, koji su u Slavoniji imali na stotine takvih imanja. Pustare su naša gospodarska baština – iznosi Ksenija Plantak.
Pustara Višnjica, dodaje, jedina je koja se obnavlja izvornim sadržajima, ratarstvom i stočarstvom, čemu je pridodan ruralni turizam po europskom, konkretnije austrijskome modelu, kojim se željelo zadržati mlade u seoskim krajevima, a regije učiniti vidljivijima i uređenijima te otvoriti nove perspektive. I obnovljena je dijelom europskim novcem.
Velik je to kompleks – nekadašnje naselje obuhvaćalo je tridesetak hektara građevinskog zemljišta, mnoge od tih zgrada više ne postoje, no one što su ostale nastoje obnoviti i udahnuti im novi život, sačuvavši pri tome baštinsku vrijednost.
– Kad uđu u izvorno obnovljene štale za krave, Slavoncima se sigurno razgali duša. S te strane, jako smo sretni što nam se turisti vraćaju, što znači da prepoznaju trud i golemo ulaganje, koje se mjeri u milijunima kuna. Obnova traje jako dugo, počela je još 2008. godine – dodaje vlasnica.
Trude se sačuvati radnike iz svoga okruženja, nemaju u turizmu strance, no nekolicina ih je u stočarskim poslovima jer isti suvlasnici istodobno obnavljaju i obližnju pustaru Zidina, gdje su dvije farme s oko 2000 grla stoke.
Višnjica je, pak, dom za trenutačno 18 konja različitih pasmina, koji privlače pozornost posjetitelja. Nekada je to bila ergela arapskih konja.
Uzgajali su prije i jelene lopatare, no park koji ih okružuje vrlo je star, a sve češći olujni vjetrovi u nekoliko su navrata porušili ograde pa bi se stado razbježalo.
Mirna zelena oaza na osami sve je poželjnija destinacija za vjenčanja na otvorenom, u stoljetnom perivoju, punom stabala lipa, javora, borova, dudova, kestena, raznih egzota i cvijeća. U bračnu luku upravo je na Višnjici nedavno uplovila novinarka i urednica na N1 televiziji Mirela Bačić, koja je tako okrunila dugogodišnju vezu s povjesničarom i knjižničarom Ivanom Jelićem. Stotinjak uzvanika provelo je na tom imanju cijeli vikend. Sudbonosno "da" na istoj lokaciji izrekle su čak i mladenke iz SAD-a i Etiopije, a isto uskoro planira i jedna Meksikanka. I njih kuhari na Višnjici očaraju domaćim specijalitetima, no trude se prirediti im i jela bliska njihovoj nacionalnoj kuhinji.
Za boravka na imanju gosti mogu timariti konje, jahati, raditi u štali, hraniti jelene, biciklirati obilježenim cikloturističkim stazama uz rijeku Dravu i planinu Papuk, voziti se kočijom, vrtlariti u tematskom vrtu, pohađati gastronomsku, slikarsku i mnoge druge radionice, obilaziti tematske putove...
Naslonjen na stoljetni park i obnovljene štale s koralima za konje, na ovom je imanju i hotel Višnjica, kapaciteta 36 ležajeva, od kojih su četiri sobe prilagođene osobama s posebnim potrebama.
Pustara Višnjica prvi se put spominje sredinom 19. stoljeća kao poljoprivredno dobro. U doba njegova gospodarskog i demografskog procvata imanjem su gospodarile dvije plemenitaške obitelji: njemačka kneževska obitelj Schaumburg-Lippe, poznata i po tome što su u Slatini pokrenuli prvu proizvodnju pjenušca na hrvatskim prostorima, te grofovska obitelj Drašković, koja je vrlo brzo od njega stvorila jedno od najrazvijenijih imanja te vrste u Slavoniji.
Zahvaljujući tim vlasnicima, Višnjica se kontinuirano razvija pa tako početkom 20. stoljeća broji kao naselje 200 stanovnika i prototip je održivog razvoja. S odličnim prirodnim uvjetima, bila je jedno od najbogatijih i najrazvijenijih dobara u ovome dijelu Slavonije. U sklopu imanja djelovala je područna osnovna škola, trgovina, ambulanta, organizirani su razni društveno-kulturni te sportski sadržaji, kao što su kino i kazališne priredbe, kuglana, igrališta... Zanimljivo je da se električna energija potrebna za tvornicu i kućanstva u to vrijeme proizvodila od obnovljivih energenata. Sagrađena je i tvornica žeste koja je radila sve do 60-ih godina prošloga stoljeća.
Imaju velike planove
Drugu polovinu 20. stoljeća obilježila je konvencionalna poljoprivreda pod upravom IPK Osijek i značajno iseljavanje stanovništva. Početkom 2005., s ciljem spašavanja i revitalizacije jedinstvene ergele arapskih konja u ovom dijelu Europe, imanje Višnjica nakon stečaja tvrtke Viagro d.o.o. Slatina dobiva privatnog vlasnika. Počinje, potom, obnova i revitalizacija.
Pustara Višnjica osvojila je 2011. prestižnu nagradu Europske komisije EDEN – European Destinations of Excellence ili, u prijevodu, Europske destinacije izvrsnosti, koja promovira umrežavanje, regionalnu raznolikost, kvalitetu sadržaja i usluga te nastoji izbalansirati vremenske i destinacijske turističke tokove.
– Imamo još puno planova, nastavljamo obnovu, čekamo natječaje i čuvamo svoju baštinu – zaključuje današnja suvlasnica Ksenija Plantak.
Ovih 10 namirnica ljeti treba češće jesti: Mrkva, mladi sir, crno vino...
