Karanac – etnoselo. Srce Baranje. Gdje god kreneš odavde na 25 kilometara turist vidi ljepote živopisnog kraja – pitomu Dravu, silan Dunav, močvaru Kopački rit, vinograde prema granici s Mađarskom. A tu u selu smijeh.
– Naš susjed, zovemo ga Felga, dugo godina radio je u Njemačkoj, a po nadimku znaš što je radio. I ima naš Felga puno djece, petero, jedan je sin čak stariji od njega! – smiju se u Baranjskoj kući.
Sve je puno. A nije...
Bili su, eto, obično selo nekoliko minuta vožnje od Belog Manastira pa se dogovorili – postat ćemo etnoselo, želimo privući turiste.
– Kad sam rekao da će nam dolaziti turisti, pitali su me da jesam li lud, jesam li bio kod doktora? Da kakav turizam u Karancu. A danas sve puno gostiju – veli Vladimir Škoro Bajo pa otkriva marketinški trik.
– Susjed Denis imao je deset kreveta, a ja ovdje osam stolova. I zovu me iz Osijeka: “Ima li mjesta za četvero?” A mi sjedimo tu za ovim stolom sami. Nigdje nikog. I velim ja: “Nema. Nažalost, sve je puno.” I pročulo se da je u Karancu tolika gužva da nema mjesta. Postalo popularno. A da sam rekao neka dođu, ti bi ljudi došli pa vidjeli da je sve prazno. Ne bi se više vraćali. Danas stižu autobusima – ponosan je Bajo.
Anegdote idu kao vino.
– Došli gosti Japanci, učili smo ih plesati kolo. Bili Amerikanci, pjevali s romskim sviračima, tekstove pjesama čitali su na mobitelima. No jednog Nijemca posebno sam zapamtio. Pitao me može li dobiti moj šešir. Nisam ga dao, uspomena je, ali on ga ipak kad je odlazio uzeo sa sobom. I što ću, ostao ja bez šešira. I eto ti ga njega. Taj čovjek iz Bamberga u Bavarskoj za tri godine pojavio se na vratima, sa šeširom u ruci i kazao: “Pošteno sam ga došao vratiti” – kaže Bajo.
Je l’ može pjesma za 50 kuna?
Romska glazba iz Bajine Baranjske kuće odjekuje 15 godina.
– Pitaju dečki koliko je pjesma, a svirač kaže: “100 kuna”. Netko se htio cjenkati pa ponudio 50 kuna, a jedan mu kavanski svirač odgovorio: “Ne može, brate, pa toliko mene košta”.
Na ovom mjestu samo se šale. Organiziraju i utrke u štiklama, krune čak i viteza baranjskog stola.
– Krstimo ga kobasicom, a zadatak viteza baranjskog stola jest da, kamo god dođe, naruči graševinu i kulen. Makar bio i u Dubaiju!
Naravno, bahati Nijemac...