Sa starom jezgrom na brežuljku, kristalno čistim morem, obalom prepunom uvala te 18 nenaseljenih otočića, jedan od istarskih bisera – Vrsar – ugnijezdio se između Limskog zaljeva i Poreča. Stižući u gradić na čijem je ulazu impresivni Park skulptura Dušana Džamonje, a kojeg zbog njegove ljepote zovu još i “malim Rovinjem”, spuštamo se prema marini.
Čuju se slovenski i njemački
Na biciklima – klasičnim i električnima – pokraj nas prolaze turisti. Nema ih puno, ni blizu kao inače, pa se čuje kad netko nekoga zazove, uglavnom na njemačkom ili slovenskom jeziku. Bez obzira na manje gostiju, cijene su u Vrsaru uglavnom ostale iste pa je noćenje u hotelu s tri zvjezdice, i dalje oko 900 kuna, kao i lani. No nisu svi hoteli otvoreni, iako se mogu naći na Bookingu.
Iz smjera marine pokraj skulptura na rivi idemo ka gradskoj plaži, udaljenoj oko pola kilometra od starog dijela grada na kojem se uz crkvu svete Foške nalaze glavna gradska vrata srednjovjekovnog Vrsara. Ispred ulaza na gradsku plažu uređena je i plaža za pse. Nasuprot nje, u hladu, odmorište je s kućicama za mačke u kojima ih čekaju posudice s hranom i vodom. To se životinjsko carstvo naslanja na gradsku plažu. U njezinu je nastavku sportsko-rekreativna zona Montraker, u suprotnome je smjeru, ispod turističkoga naselja Belvedere, stjenovita plaža. Ipak, u svjetskim je razmjerima zacijelo najpoznatija vrsarska plaža Koversada. Stariji će mještani kazati kako pamte šezdesete kad su prve naturiste barkama prevozili s rive do otočića, na zgražanje Vršarana.
Sigurno je sablazan prije nekih 250 godina izazivao i svjetski poznati ljubavnik i pustolov Giacomo Casanova koji je po Vrsaru vršljao tamo negdje 1743. Opčinila ga je ljepota ovdašnjih žena, a ni one nisu bile imune, pa je tako njegovu zavodničkom umijeću podlegla i domaćica svećenika koji ga je ugostio. Zbog nje je u priči o svome životu zapisao: “Vrijeme je sporo prolazilo, u nestrpljivu iščekivanju da me domaćica povede na počinak.” Baš kao i sva ostala događanja u Vrsaru, do daljnjeg je odgođena i Casanovina tura gradićem. No uvijek će se naći netko tko će vam ispričati kako je ovaj pustolov osim u ljepoti i putenosti ovdašnjih žena uživao i u ribi spravljenoj u maslinovu ulju i izvrsnim istarskim vinima.
Očarao je i nas Vrsar, no valjalo je poći dalje, po malo adrenalina. Stižemo do vrsarskog aerodroma gdje nam Rajko Tomašić govori da je aerodrom ove godine otvoren za međunarodni dolazak privatnih zrakoplova iz i u zemalja Schengena, no da panoramskih letova neće biti: ”Oprezni smo i mi i turisti”, kaže.
Morganovo gusarsko blago
Turisti ipak mogu doći ovamo pogledati izložene oldtajmere zrakoplova u aeroparku udaljenom malo više od dva kilometra od gradskog središta. Najveća je atrakcija MIG 21, donacija Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Put nastavljamo uz Romualdovu stazu, prolazimo pokraj maslinika Ursaria, izdignutog iznad Limskog kanala, u kojem obitelj Radovčić proizvodi nagrađivana ekstradjevičanska ulja s ekološkim certifikatom. Njihov je maslinik po nekima najljepši u Istri.
Šumski put vodi ka našem sljedećem odredištu – Piratskom baru u pećini. Od vlasnika bara Ade i Damira Perić, koji su u ovu pećinu utkali više od dva desetljeća svojih života, doznajemo da je pećina prozvana piratskom jer se u njoj skrivao gusar Henry Morgan koji je svoj ogromni imetak stekao brojnim pljačkama. Navukavši na sebe bijes Engleza, prije više od tri stotine godina skrivao se u pećinama Limskog kanala pa otud i priča o njegovu skrivenom blagu. Legenda je postala još zanimljivija kada su stanovnici sela Mrgani koje se nalazi četiri-pet kilometara od Limskog kanala doznali da je u crkvenim knjigama zapisano kako su selo osnovali Morgan i da je tu živjela cijela loza Morgana. Možda su oni gusarovi preci, tko zna? U doba vladavine Italije istarski lopovi koji su krali krave i ovce skrivali su ih u ovoj pećini, švercajući ih, u sprezi s karabinjerima, brodovima u Italiju – govori Damir dok nam Ada donosi osvježavajuću bezalkoholnu margaritu:
– Kći Nensi i ja išle smo prije tri godine na Kubu učiti kako se spravljaju kokteli – kaže vesela gusarica prolazeći pokraj turista koji ovdje zastaju osvježiti se i ovjekovječiti ljepotu Limskog kanala selfiejem. Naoružani vodom na čijoj je bočica gusarska etiketa penjemo se prema automobilu pa se još jednom spuštamo do Vrsara ponavljajući: “Živite i uživajte”, Casanovin moto.
