Bila je nedjelja poslije podne, na autocesti Zagreb - Rijeka gotovo nikoga, pogotovo u smjeru mora. Nastavljamo dalje, prema Istri. Izlazak iz tunela Učka, i eto ti prvog stajanja. Crveno svjetlo na semaforu zbilo je pet vozila u kolonu u kojoj smo nastavili put ne mogavši preteći jedni druge, što zbog pune crte, što zbog radova koji su se ove godine malo pomaknuli u odnosu na lani. Na pojedinim dijelovima ograničenje je 40 kilometara na sat, na drugima svjetlosna signalizacija trepće pri vožnji bržoj od 60 na sat. Izlazimo u Baderni (od Učke je cestarina 58 kuna) pa sutradan krećemo put prvog ovogodišnjeg odredišta Turističke patrole – Novigrada Istarskoga, gradića 25 kilometara udaljenog od granice sa Slovenijom.
Kod lođe Belveder, jedine u Istri smještene pokraj mora, a koja datira iz 16. stoljeća, pokušavamo doznati nešto više o njoj skenirajući QR. No, on ne radi, baš kao ni onaj kod obližnjega polukružnog prolaza Port a marina, kroz koji dolazimo do mora. Po betonskoj plaži odjevena u košuljicu koja je štiti od sunca na četiri šape tapka Mimi, bezdlaki pas, a za njom stižu Jiři Žurek i njegova kći Natalia. Olga Višacka – Natalijina majka – smjestila se u malom šatoru na plaži.
– Mi smo iz Slovačke i ovamo dolazimo sedam godina. Obično je to potkraj lipnja i početkom srpnja jer je tada manja gužva. No ove je godine upola manje ljudi nego inače. Nama je to super, ali... – govore ovi turisti iz Slovačke, dodavši kako su bez obzira na manje turista cijene iste kao lani.
Idemo na kavu u obližnji kafić – jedna stoji 18 kuna. Poslije uočavamo da je to bio izuzetak jer je na drugim mjestima deset. Za goste koji dolaze ljetovati u Novigrad, koji se ugnijezdio na sjeverozapadnoj obali istarskoga poluotoka, 18 kuna za kavu nije puno. Naime, prema podacima za prošlu godinu o broju noćenja u Novigradu, od ostvarenih 1.153.550 bilo je samo 26.537 noćenja domaćih gostiju.
Šećući se povijesnom jezgrom gradića opasana zidinama stižemo do Muzeja Lapidarium, nadomak župne crkve sv. Pelagija i sv. Maksima u kojoj se nalazi jedina kripta u Istri. Suvremena zgrada muzeja djelo je Arhitektonskog biroa Randić-Turato, među čijim je projektima i Muzej Apoksiomena u Malom Lošinju. Ivan Blašković pokazuje nam stalni izložbeni postav arheoloških spomenika – lapida. Ima ih stotinjak i mahom je riječ o predromaničkim kamenim ostacima iz nekadašnje novigradske katedrale. Najvažniji je dio zbirke, objašnjava, Mauricijev ciborij s kraja 8. stoljeća. Govori nam Ivan o povijesti Novigrada, procvatu u razdoblju Karolinškog Carstva, kugi, bacanju lapida... No nisu kameni spomenici jedino što možete vidjeti u ovome muzeju (ulaznica stoji deset kuna). Održavaju se tu izložbe, predstavljaju knjige, bilo je i svirke...
Muzej ima svoju trgovinu te galeriju Rigo u kojoj je postavljena izložba Klasje Habjan “Napokon netko!”. Ravnateljica muzeja Jerica Ziherl kaže kako će od 24. srpnja u galeriji biti izložba Sanje Iveković “Radovi u samoizolaciji”.
Odlazeći iz povijesne jezgre Novigrada odlučili smo krenuti prema desetak kilometara udaljenom poluotoku Lanterni. Stižemo do svjetionika na rtu Zub. Svjetioničarske posade više nema, signalizacija je automatizirana. U kamenoj zgradi iznajmljuje se apartman. Što se pak tiče samoga naziva rta, priča kaže da se jedan ribar nije vratio s mora s ostalima pa se nakon tri dana – za kojih ga je žena čekala sjedeći na stijeni – pretpostavilo da je stradao zbog olujnoga nevremena. Kada je konačno stigao, svoju je ženu promatrao u nevjerici jer se pomladila tridesetak godina. Stajala je pred njim i smiješila se, pokazujući svoje nove zube. I otud rtu ime.
Podno svjetionika betonirana je plaža s nekolicinom slamnatih suncobrana i ležaljkama. Uz nju je šljunčano-stjenovita plaža s koje je dopirala glazba. Dvije djevojke u toplesu – gotovo zaboravljenom prizoru s Jadrana – uvukle su se u stijenu. Kupača gotovo da i nema. No znamo gdje ćemo ih naći, ondje gdje je “najzabavnija voda u Istri”, u Aquaparku Istralandia. TripAdvisor ga je prije dvije godine uvrstio na drugo mjesto najboljih vodenih parkova u Europi i na šesto mjesto najboljih na svijetu. Na 80.000 četvornih metara su tobogani, vodeni dvorac s piratskim brodom, bazeni – s valovima, hidromasažni, od prozirnoga stakla...
Od ove godine tu je i space combo – tobogan s otvorenim i zatvorenim cijevima, dug čak 180 metara. Ulaznica u vodeni park za sve više od 1,40 metara stoji 220 kuna, oni od metra do te visine kao i stariji od sedamdeset godina plaćaju 50 kuna manje, djeca niža od metra ulaze besplatno. Higijenske mjere su zajamčene. Baš kao i vrhunska zabava.
Nista od Turisticke patrole ovoga lita!?! Btw, kad pocinje sezona?