Jedna od tri osobe u Hrvatskoj tijekom života dobit će dijagnozu nekog od oblika raka. Rak je stvarnost i svakodnevica brojnim obiteljima. A prema trenutačnim projekcijama, tako će biti i nadalje. Rečenica kojom smo započeli ovaj tekst nije pala s neba. Baš kao što nisu ni druge brojke. Ma koliko nezahvalno bilo ijednu bolest, a kamoli ovako tešku poput raka pratiti brojkama, one su iznimno bitne. Jer pokazuju gdje smo s ovim bolestima, što činimo dobro, a što se i gdje treba mijenjati. Pokazuju i što možemo očekivati. Posebno u kombinaciji s drugim podacima, drugim brojkama. Poput onih o rizičnim faktorima. A tu smo, nažalost, "prvaci". Bilo po pitanju pušenja, debljine... s rizičnim faktorima u kombinaciji sa starenjem stanovništva ne stojimo dobro. Ali s brojkama treba i znati; tumačiti ih i stvarati potom učinkovite mjere i politike. Ako itko zna s ovim brojkama, onda je to doc. dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Registar je osnovan još 1959. godine, a od 1994. član je Međunarodne udruge registara za rak u francuskom Lyonu.
Napretkom dijagnostike i liječenja godišnje se smrtnost od raka smanjuje za dva posto
– Javnozdravstveni teret raka tipično procjenjujemo incidencijom bolesti (brojem i stopom novootkrivenih slučajeva u godinu dana), na temelju podataka registara za rak. Međutim, prevalencija raka, epidemiološka mjera kojom mjerimo koliki udio populacije u nekom trenutku ima ili je nekad u životu bolovao od raka, postaje sve važnija. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 170 tisuća osoba kojima je nekad u životu bila postavljena dijagnoza zloćudne bolesti. Ovaj se broj zadnjih desetljeća drastično povećava. Procjenjuje se da je 2000. u Hrvatskoj s dijagnozom raka živjelo oko 70 tisuća osoba, a 2010. oko 127 tisuća. Nakon završetka pandemije očekujemo da će se ovaj broj znatno povećati u idućim godinama – objašnjava doc. Šekerija.
Preživljenje raste za mnoga sijela. Napredak dijagnostike i liječenja doveo je do smanjenja smrtnosti i, objašnjava, sve većeg broja osoba koje nakon dijagnoze raka prežive dugi niz godina. Ti ljudi imaju različite potrebe u ovisnosti od vremena proteklog od dijagnoze raka i drugih okolnosti te je njihov put kroz daljnji život (ono što se u engleskoj literaturi zove "survivorship") potrebno staviti u fokus, objašnjava doc. Šekerija.
Također, u Hrvatskoj se smanjuje smrtnost od raka. Doc. Šekerija konkretno navodi da se u posljednjih pet godina prosječno godišnje smrtnost od raka smanjuje za dva posto.
– Pad je posebno izražen kod raka dojke te u istom razdoblju iznosi čak sedam posto godišnje. Smrtnost od raka prostate također je u padu, oko 0,7 posto godišnje, dok je smrtnost od raka debelog i završnog crijeva još uvijek stabilna – navodi voditelj Registra za rak.
Podaci Eurostata za 2020. godinu i dalje pokazuju da je Hrvatska na drugom mjestu, iza Mađarske, po smrtnosti od raka. No pokazuju i jasan pad smrtnosti te smanjivanje razlika u odnosu na druge zemlje. Najčešće dijagnosticiran rak kod oba spola u 2020. godini bio je kolorektalni karcinom.
Sredinom 90-ih rak je bio uzrok oko 20 posto svih smrtnih slučajeva, a taj je postotak narastao na više od 25 posto u posljednjih 10 godina te se vratio na 22 posto u 2021. Iako je udio malignih bolesti u ukupnoj stopi smrtnosti bio u porastu (do 2020. od kad je u padu zbog COVID-19), standardizirana stopa smrtnosti od raka je u padu koji se nastavlja i u 2020. i 2021. godini. No mortalitet je još uvijek među višima u EU.
Podaci petogodišnjeg preživljenja od nekih vrsta raka u Hrvatskoj, za osobe kojima je dijagnoza postavljena između 2000. i 2014., objavljeni su u međunarodnom istraživanju o preživljenju CONCORD-3. U tijeku je CONCORD-4, istraživanje koje će pratiti preživljenje osoba dijagnosticiranih do 2019. godine.
Prema preliminarnim izračunima, preživljenje bolesnika koji su bili dijagnosticirani od 2012. do 2016. godine i praćeni do kraja 2021. godine u Hrvatskoj je u porastu u odnosu na podatke iz CONCORD-3 istraživanja, zaključuje doc. Šekerija.
