Do leukemije dolazi kada se u tijelu počinu stvarati očigledno promijenjena bijela krvna zrnca. U tom procesu smanjuje se količina zrelih krvnih zrnaca. Zrnca su promijenjena jer ne mogu propisno sazreti. Ta nesposobnost da se postigne zrelost glavni je poremećaj u leukemiji. Te nezrele stanice nakupljaju se u tijelu, ne odumiru i ne mogu se potrošiti.
Kad nastane leukemija, stanice leukemije počnu se nakupljati u koštanoj srži. S vremenom se sva normalna bijela i crvena krvna zrnca i krvne pločice istisnu ili se ne nadomjeste. Zdrava koštana srž zamjenjuje se nezrelim stanicama koje se s vremenom pojave u krvi. Dok se broj nezrelih stanica u krvi povećava, broj normalnih crvenih i bijelih krvnih zrnaca i pločica se smanjuje.
Pacijent će zbog toga možda osjetiti neke simptome ili znakove pomanjkanja određenih krvnih stanica, npr. gubitak crvenih krvnih zrnaca dovodi do umora i bljedila (anemije), gubitak bijelih krvnih zrnaca dovodi do ponavljanih infekcija, a gubitak krvnih pločica dovodi do pojave brojnih modrica i krvarenja iz nosa.
Simptomi leukemije i srodnih poremećaja koštane srži tipični su i za mnoge druge bolesti. Neke vrste leukemije ne uzrokuju nikakve simptome dok bolest nije već u odmaklom stadiju, a ponekad čak ni tada.
Međutim, to ne znači da bi čak i vrlo rana dijagnoza spriječila širenje bolesti jer je leukemija već jako raširena u koštanoj srži od svog samog početka. Dijagnoza leukemije postavlja se uz pomoć dva testa – analizom krvi i punkcijom koštane srži. Kad se uzme uzorak krvi i analizira pod mikroskopom, izbroje se u uzorku bijela krvna zrnca i krvne pločice.
Posumnjat će se ako je broj krvnih stanica izvan normalnih vrijednosti. Moguće je da se zamijeti: nizak broj krvnih pločica, nizak broj crvenih krvnih zrnaca, nizak broj zrelih bijelih krvnih zrnaca ili češće visok broj bijelih krvnih zrnaca od kojih je većina nezrelih ili prerano ispuštenih bijelih krvnih zrnaca (zvanih blasti).
Limfomi pripadaju kategoriji solidnih tumora, odnosno ograničeni su na tkivo
Tada se obavlja punkcija koštane srži. U tom testu liječnik iglom uzima uzorak koštane srži direktno iz koštane šupljine, uglavnom iz prsne kosti. Uzorak koštane srži se analizira, koristeći široki niz testova, od mikroskopske analize, kromosomske i genske analize do specijalnih studija kultura koštane srži, na osnovi kojih se postavlja dijagnoza. Ponekad je zbog postavljanja sigurne i točne dijagnoze potrebno učiniti biopsiju koštane srži. Biopsija predstavlja uzimanje uzorka same kosti radi mikroskopske analize. Prije postupka bolesniku se daje lokalna anestezija kako bi pretraga bila što manje bolna, a uzorak se uzima iz zdjelične kosti, sa stražnje strane.
Suprotno općenitom mišljenju, stanice leukemije se često ne razvijaju brže od normalnih stanica. Zapravo, eksperimenti u istražnim laboratorijima navode na to da se neke stanice leukemije razvijaju sporije od normalnih stanica. Nezrele stanice leukemije nakupljaju se u krvnim žilama, ne odumiru kao normalne stanice i njihov je broj sve veći i veći. Vrlo visok broj stanica u krvi (osobito eritrocita i trombocita) može dovesti do blokiranja krvnih žila i oštećenja tjelesnih tkiva. Krv postaje jako gusta i ljepljiva, što joj otežava normalno protjecanje. Taj problem jedna je od posljedica leukemije koji se liječenjem pokušava nadvladati.
Limfom
Kada stanice iz limfoidne obitelji počnu odrastati, premještaju se u druge organe tijela, uključujući prsnu žlijezdu, limfne žlijezde i druga tkiva. Zloćudnom promjenom takvih zrelih stanica i njihovim nekontroliranim umnažanjem nastaje bolest, srodna leukemiji, zloćudni limfom.
Kod multiplog mijeloma oštećen je DNK plazma-stanica, zbog čega stanica postaje malign
Limfomi, za razliku od leukemije, pripadaju kategoriji solidnih tumora, tj. ograničeni su na tkivo. Limfom se može razvijati polako ili može biti agresivan. Dijelimo ga u dvije osnovne, vrlo različite skupine: Hodgkinova bolest i ne-Hodgkinov limfom.
Multipli mijelom
Vrlo zrele B-limfoidne stanice, zvane plazma-stanice, nakupljaju se u tijelu, naročito u šupljinama kostiju. Mijelom je tumor stanica koje normalno stvaraju protutijela i druge tvari potrebne za borbu protiv infekcija. Stanice mijeloma mogu isprati kalcij iz kostiju i omekšati ih. To može prouzrokovati bolove u kostima i prijelome, visoke razine kalcija u krvi, anemiju i prestanak rada bubrega.
Kod mnogih pacijenata kombinacija zračenja, operacije i kemoterapije daje na dulje vrijeme dobre rezultate, a danas je uvriježeni pristup dvostruko (tandem) presađivanje matičnih stanica koji pokazuje izvrsne rezultate te može produljiti život. Osim toga, postoji određeni broj necitotoksičnih sredstava koja mogu ojačati kosti i spriječiti prijelome. Postoje i druga sredstva, koja puno obećavaju pri liječenju mijeloma.
Detaljnije o spomenutim bolestima i liječenju s korisnim informacijama za sve oboljele može se naći na stranicama Hrvatske udruge leukemija i limfomi (hull.hr) te Mijelom CRO (mijelom.hr).
