Ako ste kojim slučajem prije godinu dana na zagrebačkoj Ilici pod prozorom Klinike za tumore vidjeli ženu s transparentom "Ljubavi, samo hrabro! Voli te Ljutka", svjedočili ste životnoj priči satkanoj od beskrajne ljubavi, podrške i dobrote u koju se uplela zloćudna bolest i dvoje ljudi povezala još i više, ako je to uopće moguće. Priča je to Nikoli i Jasenki Bastaić, 42-godišnjacima koji su sve do lani od svoje šesnaeste dijelili prvenstveno dobro, uživali u malim stvarima, skupljali božićne darove za napuštenu djecu u Nazorovoj i veselili se životu. Nikola je najprije bio vozač tramvaja, zatim je premješten u radionicu ZET-a. Jasenka je trgovkinja. Djece nisu mogli imati pa uživaju u nećacima. Bastaićevi imaju mali stan u zagrebačkoj Dubravi s puno detalja i pažljivo biranih sitnica, poput figurica njih dvoje, koje daju toplinu njihovu domu.
Govore nam kako baš i nisu bili od nekih velikih putovanja, znali su otići do Jakišnice na Pagu i to je manje-više to. Od velikih putovanja u planu su imali da će 2022. biti ta u kojoj će konačno otići u Istanbul. I tome su se veselili:
– Ona voli gledati turske serije – objašnjava Nikola razlog odabira.
No nisu otputovali. Od lani do danas iza njih su Nikoline operacije i osamnaest ciklusa, fizički bolovi, psihički usponi i padovi, suze... I neizmjerna volja i snaga da sve opet bude dobro:
– Početkom prošle godine doznao sam da imam rak debelog crijeva. Odmah sam operiran i reoperiran – počinje Nikola.
Simptome kojima nije pridavao odveć pozornosti imao je, veli, i prije postavljene dijagnoze. No krv u stolici koja se sporadično pojavljivala pripisivao je hemeroidima, anemiju trenutno lošoj krvnoj slici... Međutim, kad ga je lani počelo jako boljeti i naglo je potpuno izgubio apetit, a krvna slika se još više pokvarila, vremena za odugovlačenje i vlastite teorije što mu je više nije bilo. – Završio sam na gastroskopiji i kolonoskopiji u Klinici za tumore. Kolonoskopijom su otkrili tumor veličine sedam centimetara na debelom crijevu koji se proširio na potrbušnu šupljinu. Bila je potrebna hitna operacija. Ona je super prošla, spojili su mi crijevo, očistili, no nakon četiri-pet dana to se upalilo i crijevo je procurilo. Imao sam reoperaciju gdje su mi doslovce spašavali život. I hvala im na tome. Bio sam pet tjedana u bolnici, s mnogim komplikacijama. I onda sam dobio stomu, koja mi je omogućila život – govori Nikola, s kojim smo se našli nekoliko dana prije no što je krenuo na 18. ciklus kemoterapije zbog kojeg će opet biti pet dana u bolnici te dobivati i biološki lijek:
– Nadam se da će mi to pomoći u izlječenju. Ali treba vremena jer je takva dijagnoza. Treba biti strpljiv, vjerovati i biti pozitivan. A u tome mi puno pomažu supruga, obitelj, prijatelji i svi pozitivni ljudi. I želja za oporavkom – kaže.
Dok govori o vremenu provedenom u bolnici, Nikola se osvrće samo na svijetle trenutke. Poimence nabraja sve osoblje bolnice, od spremačica do šefova odjela, opisujući ih kao "ljude s ljudskošću" i ističući njihov trud da najteže pacijente podignu iz crnila.
Stanje mu se popravilo, nakon izlaska iz bolnice strogo se pridržavao svih savjeta liječnika, promijenio prehranu. I za lanjski su Božić prikupljali darove za djecu, ovoga puta za male onkološke pacijente Klinike za tumore. Osam mjeseci Nikolini tumorski markeri bili su idealni. Sad više nije u remisiji, karcinom raste, bubrezi odlaze. No opet će pobijediti:
– Samo bih se htio vratiti normalnom životu i poslu. I odvesti Jasenku na put – kaže Nikola Bastaić.
