Radiološke metode nezaobilazan su dio onkološke dijagnostike, kontrole, praćenja bolesti i liječenja. Najučestalije se primjenjuju ultrazvuk, CT – kompjutorizirana tomografija i MR – magnetska rezonanca. Rade na različitim principima. Liječnik specijalist i onkolog određuju kada je koja potrebna. Koriste se ovisno o vrsti tumora, stadiju bolesti ili njezinoj proširenosti. Nekad jedna metoda dopunjuje drugu, a nekad jedna indicira daljnje dijagnostičke pretrage. Razlog tome je što daju različite informacije kao odgovor na dijagnostičko pitanje ili sumnju. Uobičajene se prije operativnog zahvata da bi on bio što preciznije i efikasnije obavljen.
ULTRAZVUK je metoda koja koristi zvučne valove visokih frekvencija. Koristi se za mnoga meka tkiva i organe, a doppler ultrazvuk posebno dobro prikazuje cirkulaciju u promatranom području. Jedna je od najčešće korištenih metoda dijagnostike, a kod brojnih stanja dopunjava ostale pretrage. Često je, kao kod probira na rak dojke, ultrazvuk dopuna mamografiji ili drugim slikovnim metodama u radiologiji. Ne zahtijeva dugo vremena budući da liječnik slike dobiva u realnom vremenu. Primjenjuje se tako da se sonda prisloni na kožu iznad i u blizini promatranog organa. Bezbolan je i najčešće ne zahtijeva posebnu pripremu osim za nekoliko organa poput žuči, jetre, mokraćnog mjehura kada treba paziti na unos tekućine. Kod dijela pretraga tekućina ometa, a kod dijela je nužna da se organi bolje prikazuju. Danas postoje sofisticirani 3D i 4D uređaji. Sonda na koži premazanom gelom kako bi bolje prianjala odašilje zvučne valove koji se odbijaju i vraćaju od tkiva i organa.
KOMPJUTORIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT) u medicini pa tako i u onkologiji postala je raširena i široko korištena metoda dijagnostike. Što je CT, kada i kako se korist objašnjava stručnjakinja za medicinsku fiziku, Dea Dundara Debeljuh, mag.phys sa Zavoda za medicinsku fiziku i zaštitu od zračenja KBC-a Rijeka.
– U kompjutoriziranoj tomografiji, CT-u, X-zrake spadaju u skupinu ionizirajućeg zračenja. Zato imaju dovoljno energije da mogu proći kroz ljudsko tijelo i ostaviti trag na detektoru koji vidimo kao sliku. Stoga CT oslikavanje pruža mogućnost "pogleda" u unutrašnjost ljudskog tijela i predstavlja osnovu suvremene medicine. Time omogućuje planiranje i izvođenje drugih medicinskih postupaka. Ova dijagnostička metoda dodatno je povećala mogućnosti oslikavanja X-zrakama. Njome se, u usporedbi s drugim načinima oslikavanja X-zrakama, dobiva slojevni prikaz visoke kvalitete slike i mogućnost volumnog prikaza pojedinih dijelova tijela. Dodatna prednost suvremenih CT uređaja je što imaju veliku brzinu rotacije rendgenske cijevi. Uz to i višeredne detektore koje omogućavaju prikupljanje podataka s više desetaka ili stotina slojeva u kratko vrijeme. Spektar kliničke primjene CT-a je vrlo širok pa se tako koristi za oslikavanja mnogih anatomskih regija. Upravo zbog učestalosti i važnosti CT oslikavanja, posebnu pažnju treba posvetiti optimizaciji takvih procedura. Cilj je postići da izloženost pacijenta ionizirajućem zračenju bude što je moguće manja, a da pritom kvaliteta dobivenih slikovnih podataka bude dovoljno dobre kvalitete – pojašnjava Dea Dundara Debeljuh.
U optimizaciji sudjeluju stručnjaci koji su uključeni u izvođenje i kontrolu kvalitete; od radiologa, radiološkog tehnologa do medicinskog fizičara. Optimizacijom je moguće štetne utjecaje zbog izloženost pacijenta ionizirajućem zračenju učiniti gotovo zanemarivim.
Ionizirajuće zračenje, zbog svoje visoke energije, može uzrokovati oštećenja lanaca DNK pojedinih organa i tkiva. Važno je stoga prije njegove uporabe u medicini procijeniti hoće li korist za pojedinca od medicinskog postupka biti veća od mogućih posljedica izloženosti ionizirajućem zračenju. Pri tome je izuzetno važno da se kod postupaka koji uključuju primjenu X-zraka primjenjuje načelo opravdanosti. To znači da mora postojati dobar medicinski razlog da određeni postupak bude proveden – kaže dr. Dundara Debeljuh.
NUKLEARNA MEDICINA u dijagnostici i terapiji raznih bolesti primjenjuje otvorene izvore zračenja, odnosno radioaktivne izotope ili radionuklide, objašnjava doc. dr. sc. Domagoj Kustić, specijalist nuklearne medicine u KBC-u Rijeka.
Radionuklidi u nuklearnoj medicini služe kao "obilježivači" različitih tvari. Uneseni u organizam prolaze svoj metabolički put, a kako su "obilježeni", mogu se pratiti. Detekcija obilježenih spojeva, tzv. radiofarmaka, zahtjeva odgovarajuću tehnologiju. Računalnom tehnologijom omogućeno je vizualno praćenje radiofarmaka u organizmu. Tako se ispituje dinamika različitih procesa – fizioloških, tj. onih u zdravim tkivima i patofizioloških, u različitim bolestima. Radioaktivnost je obilježje nuklearno-medicinskih postupaka. No, u spektru slikovnih dijagnostičkih pretraga pacijenti se izlažu vrlo malim dozama zračenja. Njihov raspon ovisi o vrsti pretrage, a one ne rezultiraju oštećenjima u organizmu. Pri radu u nuklearnoj medicini moraju se poštovati svi zakonom definirani principi zaštite od ionizirajućeg zračenja. Bez izlaganja štetnim utjecajima zračenja, cilj je dobiti što više korisnih informacija iz pretrage koje se koriste za daljnje liječenje.
Nuklearno-medicinske pretrage stavljaju naglasak na funkciju tkiva i organa. Prednost je i da radiofarmaci ne izazivaju alergijske reakcije. Nakon jedne primljene doze radiofarmaka u pojedinim pretragama, do izražaja dolazi i prednost snimanja cijelog tijela, koja ne zahtijeva aplikaciju dodatnih doza. Takve su npr. scintigrafija skeleta, scintigrafija somatostatinskih receptora ili PET/CT pretrage. Iz aspekata multidisciplinarne dijagnostičke obrade, odnos između nuklearno-medicinskih i radioloških metoda skladan je i komplementaran. U prilog tome govori i danas dominirajuća primjena hibridne slikovne dijagnostike koja povezuje jednu nuklearno-medicinsku metodu s radiološkom. Takve su npr. SPECT/CT, PET/CT, PET/MR. Niskodozni CT uzrokuje manje ozračenje pacijenta u odnosu na dijagnostički CT. Pri razvoju pojedinih bolesti ili njihovu napredovanju, patološka zbivanja u tkivima ranije se očituju kroz promjene u funkciji tkiva (u usporedbi sa zdravim tkivom). Smatra se da promjene morfologije nastaju tek nešto poslije. Iz toga slijedi da se pojedine bolesti mogu ranije detektirati na temelju promjena u funkciji.
Zato nuklearno-medicinske pretrage mogu potencijalno ranije dijagnosticirati početak bolesti ili njezino napredovanje. Ali uz komplementarnu vrijednost koju tome dodaje radiološka metoda, sveukupna dobit od obiju pretraga postaje najveća. Oslikavati se mogu praktički svi organi i organski sustavi. Same pretrage su specifične ili za određene organe ili pak skupinu bolesti. U proteklih 15 godina u nuklearnoj medicini veliki zamah doživljava pozitronska emisijska tomografija (PET). Najčešće se izvodi kao hibridna metoda uz CT, odnosno kao PET/CT pretraga. U tu svrhu se koriste hibridne PET/CT kamere. PET/CT pretrage izvode se u KBC-u Zagreb te u ustanovama Poliklinike Medikol u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Odabir PET radiofarmaka ovisi o organima ili specifičnim funkcijama koje želimo ispitati. PET/CT pretrage najveću primjenu pronalaze u onkologiji.
Među PET radiofarmacima, najšire se primjenjuje fluorom-18 obilježena glukoza, tj. FDG, kao opći tumorski marker.
Pozitronska emisijska tomografija (PET) slikovni je dijagnostički nuklearno-medicinski postupak za detekciju zračenja iz tijela pacijenta. Osnovni princip nastanka slike kod nuklearnomedicinskih dijagnostičkih postupaka pa tako i PET-a je primjena otvorenih izvora zračenja, odnosno radioaktivnih tvari koje zbog svoje nestabilnosti podliježu radioaktivnom raspadu pri čemu dolazi do emisije ionizirajućeg zračenja.
Tehnološki napredak omogućio je razvoj suvremenih uređaja koji predstavljaju spoj pozitronske emisijske tomografije (PET) i kompjutorizirane tomografije (CT) u kombinirani dijagnostički sustav. O toj tehnologiji govori nam specijalistica nuklearne medicine Tatjana Suttil, dr. med iz Poliklinike Medikol:
– Takvi sustavi nam danas omogućavaju hibridnu slikovnu dijagnostiku. Tomografskim snimanjem dobivamo trodimenzionalni prikaz raspodjele aktivnosti u organima, odnosno organskim sustavima cijelog tijela. PET/CT je neinvazivna slikovna dijagnostika. Osim vizualne tzv. kvalitativne analize podataka, omogućava i kvantitativnu analizu, što je iznimno vrijedan dodatak slikovnoj analizi i povećava objektivnost pretrage. Kvantitativna analiza omogućava i usporedbu s podacima prethodnih nalaza što nam daje informacije vrijedne za praćenje učinka liječenja. S aspekta multidisciplinarne dijagnostičke obrade vrlo je važan komplementarni odnos nuklearno-medicinske i radiološke dijagnostike u ovom objedinjenom sustavu što bolesnicima uvelike smanjuje broj pretraga i vrijeme potrebno za dijagnostiku. Na temelju nalaza PET/CT-a dobivaju se podaci koji mogu poslužiti u ciljanom usmjeravanju bolesnika na eventualne dodatne dijagnostičke postupke. U onkologiji se PET/CT primjenjuje u dijagnostici bolesti uz napomenu da nije namijenjen primarnoj dijagnostici osim kod dijagnostike tumora nepoznatog primarnog sijela, u kliničkom praćenju bolesnika, procjeni proširenosti bolesti, procjeni učinka liječenja, odnosno za praćenje tijeka i ishoda bolesti te odgovora na različite terapijske postupke (medikamentozna terapija, odnosno kemo i imunoterapija, radioterapija, kirurško liječenje) – objašnjava liječnica.
Od velike je važnosti po završetku liječenja sa svrhom detekcije ostatne bolesti, odnosno otkrivanja recidiva (povrata) bolesti kao i eventualnih sekundarnih mjesta širenja bolesti (metastaze). PET/CT se koristi i kao pomoćna metoda u određivanju polja zračenja na način da se zrači samo aktivni tumor dok okolno zdravo tkivo ostaje pošteđeno. Više je studija pokazalo dulje preživljenje bolesnika kod kojih je zračenje planirano na osnovi nakupljanja FDG-a. Procjena stadija bolesti, odnosno stupnja proširenosti bolesti omogućava izbor najboljeg oblika liječenja u određenoj fazi bolesti. Time se direktno utječe na tijek bolesti i ishod liječenja. Odluku o potrebi pretrage donosi liječnik specijalist koji prati onkološkog bolesnika.
Pretraga se može primijeniti u dijagnostici, odnosno praćenju velikog broja tumora.
MAGNETSKA REZONANCA (MR) jedna je od najučestalijih radioloških pretraga. Doc. dr. sc. Petra Valković Zujić, pročelnica Odjela za abdominalnu radiologiju i radiologiju dojke Kliničkog zavoda za radiologiju KBC-a Rijeka, kaže kako MR daje jasne podatke i slike dobre rezolucije uz pomoć kojih se može pouzdano postaviti dijagnoza. MR ne koristi ionizirajuće zračenje i trajanje pretrage ovisi o dijelu tijela koji se snima. Ističe da je važno da pacijent donese svu dokumentaciju kako bi procjena o tome treba li mu CT ili MR ili druga pretraga bila bolja i u korist pacijenta. Važno je je li pacijent onkološki, je li prije liječen, operiran, od kojih bolesti boluje i sl. Onkološki pacijenti imaju prioritet. Kad radiolog utvrdi koja je pretraga potrebna, bira protokol optimalan za pacijenta.
