Hrvatski su dizajneri gladni. No, ne doslovno, i ne hrane, već pažnje koju njihovi radovi, pogotovo kada je riječ o mladoj generaciji kreativaca, posve opravdano zaslužuju. “Hungry Designers”, kako je nazvan projekt, natječaj, a potom i izložba projekata na temu gastronomije u turizmu, okupio je dvadesetak dizajnera koji su se odazvali na natječaj kojem je zadatak bio – autentična i domaća gastronomija, dizajn hrane, recepata, proizvoda te scenarija pripreme hrane.
Radovi koje su dizajneri potpisali naglašavaju gastronomski potencijal Hrvatske koja se ovom temom pokušava brendirati u svijetu. Prilika za to ukazala se i u Milanu, upravo zbog istog nazivnika. Naime, “Prehrana planeta, energija života” tema je ovogodišnje svjetske izložbe Expo, na kojoj se neće naći i Hrvatska. Ali hoće naši dizajneri. Doduše, ne kao izaslanici hrvatskih institucija i ne na Expou, no zato na milanskom tjednu dizajna od 14. do 19. travnja, u sklopu 6. izdanja internacionalne izložbe dizajna Ventura Lambrate.
Hrana kao inspiracija
Kustosice projekta su Ivana Borovnjak i Roberta Bratović, a dizajneri i dizajnerski timovi čiji proizvodi čine izložbu su Ana Rimac, Filip Havranek i Kristina Lugonja, Ivan Dorotić i Luka Borčić, Nikola Radeljković i Igor Zanzerović, Vlatka Leskovar, Branimir Paškvan, Manufakturist, Oaza, Sonda, Noel Šuran i Davorka Tumpić, Đurđa Prettyface i Vedran Klemens, Superstudio 29 te Mirna Raduka i Karmen Kolombo.
– Kao zadatak u natječaju za dizajnere imali smo zadanu temu i okvir unutar kojeg je bilo zamišljeno da se ponude rješenja i osmisle uporabni predmeti, projekti, platforme za nove medije koji bi mogli zaživjeti u svakodnevnoj praktičnoj primjeni. Hrana se pokazala najboljim “okidačem” na koji su reagirali dizajneri i ponudili originalna rješenja – objašnjava Roberta Bratović, kustosica projekta “Hungry Designers”. Puno rješenja, dodaje, vezalo se za prebogatu hrvatsku tradiciju pripreme hrane, od Slavonije do Visa i Istre.
Mora li kulen uvijek biti u komadu od kilograma ili manji kao kulenova seka, mora li se supa piti iz “bukalete” s tri pipca, kako izgleda vlastita solana... Tradiciju su na drugačiji način prikazale Nina Bračun i Roberta Bratović u suradnji s proizvođačem kulena Matom Bošnjakovićem iz Osijeka. Kulen i seku smanjile su na veličinu zalogaja, svezale ga u nisku i zamotale u papir, kao kulen karamelu. Noel Šuran i Davorka Tumpić “potpisale” su svaki ovčji sir papkom životinje od čijeg je mlijeka proizvedem zlaćani kolut te ga projekt nazvale ‘Ovce koje ne telefoniraju’. Istarsku supu “pijanu” od natopljenog kruha u duboki tanjur koji održava toplinu preselili su Jelena Šimunović i Sean Poropat iz porečke Sonde. Branimir Paškvan osmislio je novo lice “Foguna”, pokretnog ognjišća za pripremu hrane na tradicionalni način, a Đurđa Prettyface i Vedran Klemens u “Mirisulinima”, domaćim keksima oplemenjeni biljem specifičnim za naše krajeve, spojili su mirise i okuse Hrvatske.
Bukara je postala “Bu”
Punjeni mirisavom kremom lipe, bazge, smilja, lavande i ruže, mirisulini osvajaju i pakiranjem, svaki u grubom papiru omotani vrpcom od slame. Kako se na Visu pripremala riba, u novom su izdanju prikazali Luka Borčić i Ivan Dorotić oblikovavši “Rožonj”, posebno oblikovan drveni pribor za pripremu manje plave ribe, uglavnom srdele. “Bu” je sjajan dizajnerski uradak inspiriran dalmatinskom bukarom, a zadaća mu je uspostavom harmonije okusa vina i tipa drveta iz kojeg je izrađena posuda. Kreativni tim dizajnera okupljenih oko Oaze potpisuje “Logožar na leđa”, tradicionalni pleteni ceker izrađen na tkalačkom stanu od traka rogoza pretvoren u ruksak namijenjen mladim i aktivnim poslovnjacima.
Rakiju su, pak, kao najpopularnije nacionalno piće, demistificirali osmislivši mini kućnu destileriju veličine aparata za kavu. Male kamene posudice i stakleno zvono postale su osobne solane, a inspiracije nije nedostajalo ni u osmišljavanju krtaške igre na temu gastronomije. I kada bi sve to bilo dostupno i izrađeno u radionicama, a brodovi-uljare plovili od otoka do otoka, u vrijeme berbe, što je još jedan od projekata, nazvan “Lavandara”, a potpisuju ga Nikola Radeljković i Igor Zenzerović, hrvatski bi dizajaneri mogli promijeniti naziv projekta od gladnih u – zadovoljne.
>>Nema vremena za ulazak Hrvatske na EXPO 2015.
>>Dan općehrvatske propasti, Imunološki je razbijen, a RH ne ide na EXPO
