Negdje na pola puta između Zagreba i Splita, na staroj cesti prema moru ponad Krbavskoga polja smjestila se Udbina, raštrkana i pusta lička općina prekrasne prirode i burne povijesti, ali bez sadržaja koji bi turiste “navukli” da u toj prirodi dulje i uživaju:
– Nama je korona donijela turizam, mi te tradicije nemamo – iskreno će općinski načelnik Josip Seuček dodavši kako se razmišlja da se u skorije vrijeme otvori radno mjesto za promotora turizma.
Bačva s toplom vodom
Jer, nije da se ovdje nema što vidjeti i doživjeti, samo treba znati da baš to tražiš. Jedina grana turizma koja funkcionira, i to sama od sebe, jest vjerski zato što je u Udbini nacionalno svetište – crkva Hrvatskih mučenika, građena po uzoru na najmanju katedralu na svijetu, crkvu svetog Križa u Ninu. Crkva je spomen na sve poginule hrvatske mučenike, od Krbavske bitke do Domovinskog rata. U crkvi se nalazi i replika Višeslavove krstionice, podno nje su muzej i knjižnica, a oko nje spomen-park. Zaključava se navečer.
Iz crkve odlazimo prema ostacima katedrale sv. Jakova, gdje se već desetljećima provode sustavna istraživanja ovoga lokaliteta na kojem je nekoć bila stolnica krbavskih biskupa. Nedaleko odavde, u Visuću, farma je Bariše Dejanovića na kojoj joj on uzgaja ličke buše, autohtonu pasminu malih čupavih goveda koju su dolazili vidjeti Indijci, Englezi, Skandinavci... Ekološki uzgajivač Dejanović član je i Udruge uzgajivača buše pa s njim i tajnikom udruge Antom Franićem razgovaramo o tome kako se oko buše može i treba napraviti turistički brend.
– Hrvatska ima 28 izvornih pasmina zaštićenih na razini EU, a buša je jedna od njih. Imamo nekoliko projekata koje su podržali i Županija i Vlada pa će se tako na silazu s autoceste u Gospiću graditi Centar za brdsko-planinsku poljoprivredu, a bit će tu i digitalni Centar za zeleni turizam te Gastro centar, s etnokuhinjom – navodi Franić ono što će se događati u skoroj budućnosti, a što će zasigurno i Udbinu izvući iz zapećka turizma, u čemu će uvelike pripomoći i lička buša.
– Prije nekoliko godina na sve se strane govorilo kako će se u Udbini, baš blizu moje farme, graditi svemirska luka. I odlučim ja lipo stvorit bušu za let. Zamislite, prva buša u svemiru – smije se Dejanović.
Nakon kave u središtu mjesta s njim i Franićem odlazimo do luksuzne kuće za odmor, vile Plitvice sun, u vlasništvu obitelji Tokić. Ova je vila među njih svega šest u Hrvatskoj koje imaju i unutarnji i vanjski bazen. Ljeti su gosti uglavnom stranci, zimi Dalmatinci. Kapaciteta je za do deset osoba, a dnevni je najam od 700 do 1000 eura.
Cestom sira i meda idemo iz Udbine prema Grabušiću, jednom od sela u općini. Iako je lički škripavac zaštićen na razini EU, nijedan proizvođač nema certifikat, baš kao što nema ni certificiranih proizvođača ličke janjetine, govore Dejanović i Franić u trenutku kad stižemo u selo, gdje nas dočekuje Marinko Vukobratović, vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u sklopu kojeg je i ruralna Ježeva kućica, na kojoj se nalazi i hot tub – bačva s vodom zagrijanom na 40 stupnjeva iz koje za ličkih zima možete gledati zvjezdano nebo.
I ne odu do Plitvica
Vukobratovićevi su gosti uglavnom domaći, a dnevni najam ovisi o broju osoba i stoji od 1000 do 1600 kuna.
– Naš oblik turizma nikako nije “ključ vam je ispod otirača”, jer mi ne nudimo samo smještaj, već način života kakav je nekada bio u Lici. Da smo uspjeli, najveći je dokaz taj da gosti koji dođu zato što smo blizu Plitvičkih jezera na kraju ni ne odu do tog dragulja, već sve vrijeme provedu na našem gospodarstvu. Smatramo da je najvažnije biti jedinstven i graditi svoju priču i ponudu, zato se i naša kuća zove Ježeva kućica, po svima nam dobro poznatoj bajci koja nosi univerzalnu poruku o skromnosti i ljubavi prema vlastitom domu – kaže Vukobratović.
