Pompejev “Ploviti se mora, živjeti nije nužno”, mornarsko geslo kojim je vojskovođa ohrabrivao mornare da isplove sa žitom u Rim, moto je i u Konobi Navigare.
U mjestu ribara i mora pojeli smo janjetinu s ražnja. Smije li se to?
– I janjetina se mora jesti, imamo ribara koji je pojeo možda i dva stada – govore u Navigareu pa nastavljaju:
– Mi domaći volimo loviti ribu, ali više volimo jesti janjetinu! Pet kilograma trojica gladnih riješe za čas. Dobar tek – govore.
U ovoj konobi sjedi se ni metar od mora.
– Luben, orade, zubaci, lignje, hobotnice... sve sam ih ulovio tamo prema Stinici – govori vlasnik Ivan Cvitković. Glavna kuharica Zdravka peče domaći kruh, na žaru okreće ribu koju je vlasnik ulovio, a hranu gladnim turistima raznose Magdalena, Mirela i Ana.
– Pola stoljeća na ovom je mjestu konoba, a gdje je bolja lokacija za jelo nego uz more? – govore. Specijaliteti su im hobotnice ispod peke, ali i tuna.
– Moj je otac Robert uhvatio tunu od 264 kilograma, toliko je imala kad smo je očišćenu vagali, bila je još i teža. Ako ćemo računati, bilo je otprilike tisuću odrezaka! Tko ne vjeruje, eto i fotografije na zidu! Sve je dokumentirano – smije se Cvitković.
Toče dobra vina, poput Pavlomirove žlahtine Grand Cru koja ide sjajno s jelima od ribe i plodovima mora. Cijena butelje je 165 kuna, a decilitar malvazije stoji deset kuna. Kilogram janjetine, dovoljan za dvoje, stoji 240 kuna.
Jede se fino, a na lokaciji gdje se tik uz more uživa u janjetini, teletini ispod peke, cheesecakeu... zavidjeli bi mnogo razvikaniji restorani.
