Službeno najstarija ribarica u zemlji, gospođa Ivana Gržičić (80) silazi s čamca Adria 500, gasi Mercury s pet konjskih snaga, i skače na obalu u ribarskoj lučici u Dramlju. – 80 godina imam! No to je samo broj. Još se ja vozim na motoru – smije se ribarica Gržičić. Simpatična je, puna života, zove u ribarsku kućicu ribolovnog društva ŠRD Lovrata Dramalj pa ponosno pokazuje na nisku medalja i trofeja. – Većina je moja... – govori gospođa ribarica.
Luka, to su turisti, bez puški
Na crikveničkoj rivijeri, koja se proteže od Jadranova, preko njih sve do Crikvenice i Selca, oni su poznati kao pravo malo ribarsko mjesto. Ali turiste pamte otkako znaju za sebe. Ivanin vršnjak, prvi gradonačelnik ovog kraja Luka Pobor (77), nastavlja priču:
– Prvi turisti nakon Drugog svjetskog rata nisu dolazili ni u Dubrovnik, ni u Opatiju, pa ni u Crikvenicu! Dolazili su tu u Dramalj i u Selce. Moj je otac 1953., također Luka, išao u Beč i predvodio državnu delegaciju ne bi li dogovorio dolazak stranih turista u hotel Esperanto i vilu Danica. Kada su tog ljeta došli, meni je bilo tek šest godina, a tatu sam pitao: "Tata, a gdje su Austrijancima puške?", a on mi odgovorio "Luka, nema više pušaka, tu su naši gosti, to su turisti!" – smije se Pobor.
Dramalj je, kao i Jadranovo, morao u to doba nove države mijenjati ime, Sveta Jelena, kako su se dotad zvali, nije bilo prikladno. Pa su na referendumu izabrali – Dramalj. – Mi se još zovemo Svetojelenci, a ne Dramaljci – govore domaći. Sjete se i anegdote s turistima iz Beča, ali ovoga puta još starije.
– Na Zrću se sad čude raskalašenim gostima, a mi smo 1906. godine tu u susjednom hotelu Miramare dočekivali bogate Bečane koji bi ludovali, razbijali što god su stigli, od inventara do lustera, pa bi to sve platili i vratili se doma. Kod nas su takvi bogati razulareni gosti bili još prije 120 godina! Ivica Manestar iz dramaljskog ribolovnog društva Lovrata nastavlja priču:
– Turistima je zanimljivo i to što je u mračnoj špilji Vrtare, prema Kačjaku, pronađene kosti špiljskog lava! I to ne morskog lava, već pravog, poput onog u zoološkom vrtu, ali još i većeg! Senzacionalno je to otkriće iz pleistocena, fosilno blago, bio je križanac lava i tigra, a tu je pronađen primjerak koji je među najvećima na svijetu! – govori Manestar. Kraj je, osim po turizmu, i ribarenju, poznat i po – salati. Raste ovdje i puterica, endivija, radič, mrkva, peršin...
Rogi ribaru, a ne sretno
– Kod ribara, kad odlaze na more, nije kao kod rudara da si govore "Sretno!" jer to bi moglo ureknuti onoga koji ide na more. Mi kažemo "Rogi ribaru!", odnosno pokazujemo mu rogove, fige, a vjerujemo da će mu to donijeti sreću – govori ribar Bojan Pilas.
Gotovo svaka kuća u Dramlju ima člana ŠRC-a Lovrata, a turisti koji nisu gosti u njihovim apartmanima odsjedaju u hotelu Danica, Vali, Abalone, turističkom naselju i kampu Kačjak. Niz je i teniskih terena, a u kraju se i dobro jede. Poznat je restoran Srđana Gajića Faro, nekad Lanterna, a jede se fino i u Dominu, Remiju, Ariesu, a kava pije u Desetki kod Konzuma. Pješice se iz Dramlja može proći cijela crikvenička rivijera, a zgodno je što mnogi ribari iz ove lučice svoje goste vode na – ribarenje! To je tek doživljaj koji se pamti.
– Najveći ulov koji se tu u kanalu dogodio bio je morski pas tamo pedesetih, a toliko je bio velik da se u brodogradilištu u Kraljevici radila posebna divovska udica, velika poput boce Jamnice, a kad smo se ga uhvatili, drugi se morski psi tu više nisu pojavljivali. S nama ribarima nema šale! – smiju se na rivi.
Kada su tog ljeta došli, meni je bilo tek šest godina, a tatu sam pitao: "Tata, a gdje su Austrijancima puške?" 53. Dakle 47? On se sjetio najkasnije 44 al realnije 43. Minimalno negativne 3 godine. Da je barem meni imati takvo pamćenje.