Legendarni ribar iz Šila silazi u lučici sa skutera Piaggio Typhoon, motora koji je davano pojela morska sol, napravi par koraka te sjeda kraj drugog legendarnog ribara iz Šila. Legende su obojica, a u mjestu od 300 duša ionako su samo njih dvojica ribari.
– Uh, što sam dobre tripice sad pojeo! Daj jedan gemišt! – govori Tonči Car. Boris Jelenović nosi mu čašu hladnog pića, a priča o Šilu kreće. Prvo o krčkom Titanicu.
– Vidi, podmorje Šila krije priču od koje se ledi krv u žilama. Tu dolje potonuo je u rano jutro 8. siječnja 1968. godine, sjećam se kao danas, grčki brod M/B Peltastis. Vidio sam strahotu na svoje oči, mi smo kao djeca pomagali unesrećenima, osam ljudi izgubilo je glavu, četvero je preživjelo pa ih je dio čekao liječnike te noći u našim kućama. Strašno je izgledalo, sjećam se jauka koji su dopirali s plaže, a moj stariji brat jurio je dolje da ih spasi – govori Car.
Ribar Boris Jelenović, danas vlasnik Ronilačkog centra Neptun, koji ronioce vodi na olupinu Peltastis, ali i na puntu Šilo, Sv. Marak, špilju Vrbnik..., nastavlja:
– Kapetan Teodoras Belesis podcijenio je orkansku buru, bilo je oko 3.50 ujutro. Imao je bolesnog člana posade na brodu, a namjeravao ga je i po tom nevremenu dovesti do Rijeke do bolnice ne bi li ga spasio. Na kraju je platio glavom, zadnji je ostao, potonuo herojski na brodu, svjetleći reflektorom ostalima koji su se ostali mornari iskrcavali. I to je jezivo. Eh, da je u toj orkanskoj buri otišao svega 50 metara dalje, spasio bi brod, ali udario je u puntu Lupeške Drage i tu je bio kraj. Danas brod Peltastis leži uspravno dolje na dnu, na 30 metara, kao da plovi. Kad je mirno more, i okom mu se izvana vidi jarbol, on je svega šest metara ispod površine mora – govori ribar Jelenović.
VEZANI ČLANCI
Ronioci koji se vraćaju s olupine govore:
– Dolje još, na 25 metara, u jednom dijelu broda ima zraka! Mogle bi se skinuti maske i pričati – govore ronioci.
Mjesto je ovo koje je imalo prvu trajektnu liniju na Jadranu, Šilo – Crikvenica, a na toj se ruti danas plivaju maratoni.
– Za preplivati do Crikvenice trebalo je Talijanu Marcu Urbanu 39 minuta! A kad mi ribari idemo preko barkom, isto treba toliko. Domaći su plivali preko sat vremena. Da idete okolo preko Krčkog mosta, sad u gužvi, brže ćete doći plivajući preko nego automobilom – smiju se na rivi.
Prisjećaju se i otvorenja Zračne luke Rijeka u Omišlju.
– Vodili su nas kao školarce gledati novi aerodrom, čak nas i pustili u DC-9, pa su mještani hodali kroz avion, činilo nam se tada kao da smo prošli kroz – Boga! – prisjećaju se početka svibnja 1970.
Što se hvata u Šilu? Što je bilo jutros u mrežama?
– Jutros oslići, arbuni, ulovili smo dosta i sipa. Jednog jutra, a bilo je to davno, uhvatio sam morskog psa lisicu dugačkog četiri metra! Morali smo ga dizalicom vaditi. Sve sam podijelio, nisam ga stigao ni probati. Ni šnitu! – kaže ribar Tonči Car.
VEZANI ČLANCI
Mjesto je ovo na Krku, za razliku od gužvovite Baške, Krka ili Malinske, u kojem je sve – tranquille. Pomalo. Nema žurbe. – Imamo ljekarnu, doktora, zubara, poštu, pa i Erste bankomat, čak tri pekare, frizerke Jelenu i Nikolinu, što će turistu više? – govore na rivi.
Kamperi hvale kamp Tiha" kava se pije ili na rivi kod Brankice ili u beach baru, a sjajni su restorani i Neptun, koji vodi ribar i ronilac Jelenović, a u kojem gosti sami biraju iz bazena jastoge koje žele pojesti, kod njega meso odležava i stotinu dana, a dobar je i roštilj u Rivijeri te specijaliteti u Ankori i Portiću. Mlado su turističko mjesto, prije šest desetljeća tu je bilo svega 20 kuća. Mirno je, jede se riba, kupa se, na plaži mjesta koliko želiš, i slušaju ribarske priče. Gužve nema, blizu je metropole. Što će turistu na odmoru više?
