Bio je jedan od najboljih službenih potražnih pasa HGSS-a.
Na natjecanjima je osvajao prva mjesta, spašavao ljude... no velika želja za spašavanjem trogodišnjeg border kolija Dylana, koji je prvenstveno služio HGSS Stanici Zagreb, stajala je života. Šetajući sa svojom voditeljicom Tihanom Boban po šumama Gorskog kotara, na predjelu Žilavi doci, upao je u duboku rupu u kojoj su speleolozi obavljali istraživanja.
- Vjetar je nanio tek jednu molekulu, ne veću od mikroskopske čestice, njemu tako dobro poznatog mirisa, i Dylan je reagirao. Tisućama sati, vježbom izoštrena osjetila, odmah prepoznaju miris čovjeka. Ovaj miris Dylana u sekundi pretvara u radni stroj, zbog čega je nezaustavljivo potrčao čitajući vjetar - kazao je pročelnik Komisije za potrage HGSS-a Alen Zorić.
Čim je utrčao u spilju, propao je u procjep u stijeni, dubok 40 metara. Velik je to gubitak za njegovu voditeljicu, no i za čitav HGSS, kaže Zorić, s obzirom na to da jedan pas može napraviti posla jednako kao i 25 tragača.
- Taj pas postaje vaša obitelj kada s njime radite i dva, tri dnevna treninga - kaže Alen Zorić te dodaje da je potrebno do tri godine da pas tragač bude potpuno osposobljen.
Pa nije mi jasno kako tako samo jurnuo kao bez glave, zar ne slušaju naredbe vodića! Nekako mi ovo stvarno zvući nevjerojatno, kakav vodić to dopusti... Jadan pas!