Djeca često upadaju u nevolje u paru ili grupi, pa uvijek postoji netko na koga se može svaliti krivnja. Kritiziranje tuđeg djeteta omogućuje roditeljima da zadrže uvjerenje da je njihovo dijete u osnovi "dobro", da se ne bi loše ponašalo da nije pod utjecajem vršnjaka, piše Huffpost. Ovakav način razmišljanja ima nekoliko problema. Opisujući djecu kao inherentno dobru ili lošu, roditelji riskiraju da njihova djeca povjeruju kako su loši ljudi kad naprave grešku. Umjesto toga, gledajući na svu djecu kao na u osnovi dobre ljude koji ponekad donose loše odluke, djeca dobivaju prostor za mijenjanje i odrastanje.
VEZANI ČLANCI:
Osim toga, roditelji obično nakon što označe prijatelja kao loš utjecaj na svoje dijete, zabranjuju druženje s tim prijateljem, a nova istraživanja pokazuju da ovaj pristup često ima suprotan učinak. Zašto zabrana prijatelja koji je "loš utjecaj" ne funkcionira? Kako djeca prelaze u srednju školu, sve više cijene mišljenja svojih vršnjaka dok pokušavaju pronaći svoje mjesto u društvenom okruženju. "Kako djeca odrastaju, njihovi vršnjaci postaju sve istaknutiji u njihovim životima," izjavila je Cristine Legare, profesorica psihologije na Sveučilištu u Teksasu u Austinu, za HuffPost. Utjecaj vršnjaka je može dovesti djecu do donošenja opasnih odluka. Razlozi zašto su tinejdžeri skloniji napraviti nešto "krivo" kad su sa svojim vršnjacima, za razliku od trenutaka kad su sami ili s roditeljima, su i društveni i biokemijski.
"Postoje neurološke promjene u mozgu koje zapravo povećavaju važnost unosa informacija od vršnjaka," rekao je Brett Laursen, profesor psihologije na Sveučilištu Florida Atlantic, za HuffPost. Dok uklanjanje prisutnosti vršnjaka ima smisla u nekim situacijama, kao primjerice, vožnja automobila u tinejdžerskoj dobi (u SAD-u se smije voziti sa 16 godina), zabrana djeci da viđaju prijatelja za kojeg roditelj vjeruje da je loš utjecaj nema pozitivne učinke na društveni status ili ponašanje djeteta, pokazuje nedavna studija koju je vodio Laursen.
VEZANI ČLANCI:
Istraživači su pratili 562 djece u dobi od 9 do 14 godina u Litvi tijekom školske godine, provodeći nekoliko anketa u kojima su pitali o popularnosti i ponašanju u razredu. Također su pitali djecu da ocijene I vlastito ponašanje i ako njihova majka ne odobrava neko od njihovih prijateljstava. (Studija nije pitala o neodobravanju od strane očeva ili drugih skrbnika.) Otkrili su da se ponašanje učenika čije majke nisu odobravale prijatelja nije poboljšalo - zapravo, pogoršalo se. Djeca koja su imala probleme u ponašanju češće su se u anketi izjasnila o majčinskom neodobravanju prijateljstava. To majčinsko neodobravanje bilo je povezano s padom statusa djece među vršnjacima, što je zauzvrat bilo povezano s porastom lošeg ponašanja. Neodobravanje majki pogoršalo je problem koji su se nadale ispraviti. Jedno od mogućih objašnjenja za ovaj lanac događaja je da su, kad je dijete izgubilo prijatelja zbog majčinog neodobravanja, izgubili društveni kapital. Laursen ističe da osoba s više prijatelja općenito ima veći utjecaj u odnosu. Kada dijete izgubi prijatelja, gubi utjecaj na svoje vršnjake, što također znači da će mu biti teže steći nove prijatelje.
VEZANI ČLANCI:
"Trebaš prijatelje da prebrodiš srednju školu, i djeca će učiniti gotovo sve da zadrže prijatelje," rekao je Laursen. "Zato su djeca s malo prijatelja posebno ranjiva na utjecaj vršnjaka, jer ne žele riskirati da ostanu bez prijatelja." Što roditelji trebaju učiniti umjesto toga? Laursen je naglasio da autori studije ni na koji način ne žele osuđivati roditelje zbog načina na koji reagiraju na loše ponašanje svoje djece. Zabrana druženja s prijateljem razumljiva je reakcija, ali može imati neočekivane posljedice. "Kako djeca prolaze kroz ovo razdoblje gdje vršnjaci postaju mnogo važniji od roditelja, ne želite ih stavljati u situaciju da moraju birati - jer nećete pobijediti," rekao je Laursen.
"Osobe koje na nas najviše utječu su one s kojima imamo tople, bliske odnose," nastavio je, pa je to vrsta odnosa koju želite izgraditi sa svojim djetetom. Zabranjujući prijateljstvo, roditelj se postavlja kao protivnik, što rijetko završava dobro. Umjesto toga, roditelji bi trebali biti više saveznik i zagovornik za svoju djecu. Kad dođe do lošeg ponašanja s vršnjakom, roditelji bi trebali pokušati razumjeti svoje dijete, njegove odluke i zašto gravitira određenom prijatelju. Topao i blizak odnos ne znači ne imati granice i pustiti djecu da rade što god žele. To nije isto što i ‘popustljivo roditeljstvo’. Roditelj bi trebao komunicirati s djetetom na način koji pokazuje da postavlja granice jer brine za njih, umjesto iz ljutnje.
Riječki srednjoškolci utrčali u zgradu koja gori i spasili ženu!
