Bez obitelji Sajko povijest Novske izgledala bi prazno, bila bi puna rupa i izgubljenih predmeta koji govore o razvoju ovoga grada, a koji bi bez njihova mara završili tko zna gdje – kazuje nam gradonačelnik Novske Marin Piletić čije mišljenje o obitelji Sajko dijele svi ovdašnji stanovnici.
Stoga ne čudi što je Grad odlučio da Zavičajni muzej Novske, prvi u povijesti ovog zapadnoslavonskog gradića, bude sastavljen upravo od predmeta koji su dio obiteljske zbirke Sajko.
A te predmete 86-godišnji Živko i njegov 53-godišnji sin Željko skupljali su desetljećima. I za nekoliko tjedana, kada muzej bude otvoren, dočekat će ispunjenje najveće želje sve i jednog kolekcionara.
– Ovo je ispunjenje mog životnog sna. Želja mi je bila kad sam sve to skupljao da sve to netko naslijedi, a sad kad znam da će zbirka biti očuvana, a i da će moj sin nastaviti brinuti se o tome, srce mi je na mjestu – kazuje nam Živko dok obilazimo postav muzeja koji je 95 posto dovršen.
U njemu će se, na stotinjak četvornih metara, nalaziti oko 150 do 200 odabranih predmeta iz zbirke Sajko koja broji gotovo 5000 različitih predmeta od kojih je polovina popisana i otprije dvije godine postala kulturno zaštićeno dobro RH. U zbirci je i više desetaka tisuća fotografija i negativa jer su se i otac i sin Sajko bavili fotografijom od svojih malih nogu i bilježili sve što se na novljanskom području okom kamere zabilježiti moglo. S obzirom na to da je kolekcionarima jako teško iz svoje zbirke izdvojiti najbolje, to je za novljanski muzej učinio Dražen Kušan, arhivist u Državnom arhivu u Osijeku.
Vekerica za zidni sat
Kolekcionarska strast je kod Živka počela 70-ih godina prošlog stoljeća. Tada su ovog strojobravara zaposlenog kao poslovođe u Kozari Novska, izdvojenom pogonu sisačke Željezare, počeli zanimati stari satovi.
– Išao sam od sela do sela, od kuće do kuće u potragu za starim zidnim satovima. Prije toga raspitivao sam se kod svojih poznanika tko što ima i pripremio se za razmjenu sa seljacima, jer ne možete im nešto uzeti, a da ne ostavite nešto. I tako sam kupio one vekerice, bile su skupe, i odnesem tu vekericu i kažem – evo vam ovo za taj stari sat na zidu koji ne radi. I tako, malo po malo, skupio sam jako veliku kolekciju satova – pojašnjava nam Živko svoju strategiju kojom je dolazio do vrijednih predmeta.
– Nema dugo da sam u garaži našao neku staru kantu od masti i htjedoh je maknuti kad vidim da je teška, i otvorim je, a ona bila puna noževa, žlica, vilica koje sam po selima davao u zamjenu za stare stvari – dodaje Živko. Tako je u okolnim selima uspio prikupiti i cijelu staru kovačku radionicu. Najteže je, kaže, bilo nabaviti nakovanj jer su ga obitelji čuvale za sebe. Na kraju je našao jedan antički, koji se koristio stotinama godina bez prekida.
I tako, kako kaže Živko, malo po malo, napunila se i obiteljska kuća Sajkovih gdje su sada smještene reprezentativne kolekcije vojnih i vatrogasnih kaciga i uniformi, spomenutih satova, dokumenata, razglednica, novina, časopisa... Tu su desetak godina Sajkovi primali i posjetitelje, ali sve je postalo skučeno pa je odluka da prostor bivše glazbene škole u Novskoj postane mjesto stalnog postava Zavičajnog muzeja Novska spasilo i zbirku, ali i dovelo mir u kuću.
– Znate, sve je puno pa i spavaća soba je puna svakakvih stvari, na ormaru, ispod kreveta. Nije baš žena zadovoljna s tolikom gužvom. Ispočetka sam donosio stvari koje su se i njoj sviđale, recimo te satove, ali poslije je u kuću dolazilo sve i svašta – uz smiješak nam govori Živko kojem se tamo 80-ih u skupljanju pridružio i sin Željko, naslijedivši očito očeve kolekcionarske gene.
Obiteljska kuća Sajkovih je praktički u središtu Novske, cesta ih dijeli od župne crkve sv. Luke, pa je taj splet okolnosti omogućio da kod njih nastane i impozantna sakralna zbirka ovoga kraja.
Veliki crkveni satovi s crkve sv. Luke, stari 200 godina, i zamijenjeni novima 2006. godine su u njihovoj zbirci, stara vrata od župnog ambara iz 1774. godine, oštećeno veliko raspelo koje je 1949. od tadašnjih silnika završilo u bunaru te ga je tadašnji župnik spasio i spremio u ambar – sve su to i predmeti zbirke Sajko koji su završili u stalnom postavu budućeg Muzeja. Tu je i vrlo vrijedna originalna slika s prvog oltara novljanske crkve iz 1774., ali i zanimljiva stara župna kasa.
– U nju su išli milodari i mogla se otključati jedino uz tri ključa. Po jedan je imao predstavnik naroda, drugi župnik, a treći kapelan – pojašnjava nam Željko Sajko koji nas je upoznao i sa starim kalupom za hostije, čime su se nekoć one radile.
Uz kolekcionarstvo, oca i sina Sajko spaja i ljubav prema fotografiji, a upravo je fotografija zaslužna za pronalazak najvrednijeg predmeta njihove zbirke – velikog avarskog mača tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Slučajni je to nalaz, izašao iz zemlje tijekom radova na novom objektu Kozare, a koje je Živko pratio svojim fotoaparatom. Kada je vidio dugi komad metala, zaustavio je radove te mač odnio u kancelariju gdje je i bio nekoliko mjeseci dok ga nije uredio.
– Stručnjaci u Zagrebu identificirali su ga i ispalo je da je to tek treći avarski mač pronađen u Hrvatskoj. Uskoro ga posuđujemo Arheološkom muzeju u Zagrebu koji sprema veliku izložbu o Avarima na području Hrvatske – dodaje Željko. U obitelji Sajko fotoaparat je bio prisutan još prije 2. svjetskog rata kod oca pekara, a kako ih je fotografija oboje zanimala, tako su s godinama došli i u posjed velike količine stare fotografske opreme, među kojima i one od prvoga novljanskog fotografa Živka Čevizovića, koji je završio školu u Đakovu te zaslužan za stare fotografije i tog mjesta. Njegovi su se fotoaparati prenosili s koljena na koljeno te završili u zbirci Sajko, baš kao i negativi ostalih fotografa s područja Novske iz druge polovice 20. stoljeća. Kada se tome pridodaju fotografije Živka s kraja prošlog stoljeća, te Željka koji je cijeli Domovinski rat proveo u odori HV-a, ali s kamerom i fotoaparatom u ruci, jasno je da se kod njih čuva veliki dokumentarni dio novljanske povijesti. Iz tog razdoblja u zbirci je sada mnogo oružja i dokumentacije, ali i dijelovi aviona JNA Orao srušenog u rujnu 1991.u blizini Novske.
Posebno mjesto za Knoppa
– Brinuo sam se za sina u Domovinskom ratu. On je donosio kući fotografije i videokazete i onda sam ja gledao to i vidio da ga je bilo tko mogao ubiti tada. No, ja sam mu rekao da sve fotografira i donosi kući sve što vidi i pronađe jer je meni samome najteže bilo doći do predmeta iz 2. svjetskog rata. Stoga sam znao da moramo se pripremiti da sačuvamo sve što možemo iz ovoga rata – govori Živko o svome sinu koji je rat proveo pri press centru Operativne grupe Novska.
Živko pojašnjava kako je problem s 2. svjetskim ratom bio taj što je vojska nakon rata iz svih kuća pokupila sve fotografije na kojima je bilo neko vojno lice. Ipak, s vremenom se i zbirka iz tog vremena popunila pa im je tako fotografiju Josipa Broza Tita s nekim svojim fotografijama iz rata donirao narodni heroj Pero Car iz Novske.
U Muzeju će posebno mjesto imati najvažniji Novljanin u povijesti – Adalbert Knopp, novljanski plemenitaš, trgovac, veleposjednik, industrijalac i mecena koji je zapravo uzdignuo Novsku na višu razinu, nakon što se doselio ovamo iz Austrije u vrijeme kada je Marija Terezija izgradila kroz ovo mjesto važne ceste. Knopp je uskoro dovukao i druge obrtnike, osnovao je i vatrogasnu postrojbu, izgradio hotel...
– Uspjeli smo prikupiti neke njegove stvari, primjerice nešto inventara iz starog hotela ili njegovu vatrogasnu kacigu, prvu uopće u novljanskom vatrogasnom društvu. Imamo sačuvanu i njegovu osmrtnicu, znate, tata skuplja i osmrtnice – iznenadio nas je Željko dok se Živko čudio našem čuđenju.
– Pa da, imam vam ja smrtovnice mnogih Novljana, i to je dio povijesti. Sve sam zapisivao u svoje teke, znam tko mi je dao i kada bilo koji predmet i kada netko od mojih donatora umre, onda uz njegovu stranicu u tekama dodam njegovu osmrtnicu – govori Živko.
Možda se te osmrtnice nađu u nekom daljnjem postavu Muzeja Novske, a upravo se u staroj zgradi Hotela Knopp planira urediti dodatni prostor i za prezentaciju novljanske povijesti, jer stotinjak kvadrata u Pučkom učilištu nije ni približno dovoljno za zbirku Sajko koja se i dalje širi.
– Sad kad su ljudi čuli da je naša zbirka institucionalizirana, dolaze nam u velikom broju, povlače za rukav, govore da imaju to i to. Bit će još skupljanja i posla za nas – dodaje Željko Sajko.
VIDEO Neobična i zanimljiva hrvatska prezimena:
