Svi pitaju što je tajna! Nema tu posebne tajne. Tajna je u volji kuhara da napravi hranu po svim pravilima struke, ni na čemu ne štedimo, nemamo nikakve dodatke, sve je svježe – od začina nadalje. I ono najvažnije, sva je hrana svježa i ništa se ne ostavi za sljedeći dan. To je zapravo tajna našeg uspjeha – kaže vlasnik restorana “Velebit” u Donjim Sveticama Željko Arambašić.
– Restoran “Velebit” posluje 12 godina, a mi smo u njemu od 2018. Počeli smo sa švedskim stolom i tako radili dok nismo morali zatvoriti zbog pandemije korone. To je bio švedski stol na kojem se nalazilo uvijek pet vrsta glavnih jela, pet vrsta priloga, dvije vrste juha, jedna bistra, a druga povrtna, dvije ili tri salate, dva kolača, puding, kruh i ostalo. Nije bilo ograničenja i sa švedskog stola bilo je dopušteno uzimati dok se ne najedete. U početku je cijena bila 40 kn pa smo onda digli na 45. Radili smo jako dobro, 400 obroka dnevno u prosjeku između 10 i 14.30 sati. Znači u četiri i pol sata rada u restoranu s 99 stolica to je bilo jako dobro poslovanje. Do korone – kazao je Arambašić ističući kako su danas zbog korone primorani raditi prema drugom principu.
– Danas radimo po principu bife stola, hrana je zaštićena staklenim poklopcima. Možete dobiti što želite i izmiješati kako vam odgovara, mi ćemo vam sve posložiti za cijenu od 45 kn. U tu je cijenu uključena i juha. Sada u doba korone ne radimo dvije vrste, već samo jednu. S obzirom na to da je jako smanjen posao, ni desert nemam svaki dan. Hrana je bazirana na našoj domaćoj narodnoj hrani. Juhe su sve kuhane ili od govedine ili povrća, ali pravog i svježeg, a ne iz vrećice. Radi se sve od čistih, normalnih namirnica – govori Arambašić napominjući kako su to najčešće sezonska jela.
Osim pastrve, u izletištima, restoranima i OPG-ovima može se probati cijela paleta domaće klope:
Sve od domaćih proizvođača
– U jesen na jelovniku su sarme, punjene paprike, razno pečenje, purica s mlincima, piletina s mlincima, razni čobanci, lovački, samoborski, pravi slavonski, od srnetine i veprovine te govedine... do raznih variva od mahuna nadalje. Sve ono što se doma najčešće jede. Ali i uz standardnu varijantu – sve moguće odreske na koje su naši ljudi navikli, zagrebački, bečki, pileći bečki, punjena pljeskavica, vratina s roštilja, otkošteni batak i zabatak – ponosno govori Arambašić te dodaje kako je baš sva hrana domaća.
– Hrana je 100% domaća, sve nabavljamo od domaćih dobavljača, voće i povrće. Uglavnom gledamo da su svi proizvodi hrvatski. Petkom imamo tradicionalno ribu, orada, brancin, naš domaći ulov, lignje na žaru, pržene, to je kod nas u petak uobičajeno. Imamo filet soma i pohanoga morskog psa, pastrvu, riblju juhu od škarpine, od koje nekad napravimo i paštetu da se iskoristi i ne baci – govori naglašavajući kako je njihovo radno vrijeme samo šest sati dnevno.
– Naše radno vrijeme je od 10 sati do 16 sati. Imamo obučene kuhare koji su dugo godina radili u hotelima i školu završili na tim našim jelima, klasičnoj kuhinji. Nekad malo ubacimo i internacionalne kuhinje, kao npr. meksičke tortilje i ostalo, za ove novije generacije. Tako za svakog ima ponešto i svaki dan je drugi meni. Usto, pokušavamo ubaciti što više voća i povrća – kazao je Arambašić te dodao kako su prije korone svi zalazili u njegov restoran na ručak.
– Prije korone dolazili su školarci, studenti, turisti... Puno je taksista kod nas ručalo, a oni su nam dovodili turiste jer turist prvo pita taksista gdje se može dobro pojesti. Turisti su bili šokirani širinom ponude, količinom hrane jer su smjeli jesti koliko su mogli i htjeli, a na kraju i računom koji je bio stvarno pristojan. Blizu nas je Ministarstvo znanosti i obrazovanja i nema tko nije bio kod nas na ručku, od ministara do zaposlenika. Dolazili su nam sportaši, glumci, a s obzirom na to da je blizu nas i Dinamov stadion, često su dolazili nogometaši koji su nakon treninga bili gladni i došli k nama ručati. Nema sloja društva koji nam nije dolazio – ponosno će vlasnik ističući kako su se svaki vikend tu održavala i manja slavlja.
Uvode i egzotičnija jela
– U jednoj smo prostoriji prije korone održavali male svečanosti, poput rođendana, i manja slavlja u vrijeme nekih svetkovina. Imali smo specifičan meni za 120 kn u koji je ulazila hrana, što i koliko su gosti htjeli, i piće, koliko su i što su mogli popiti, i sve to u trajanju do 4 sata. Svaka subota i nedjelja ta je dvorana bila popunjena. Sada u vrijeme korone subotom i nedjeljom ne radimo jer je promet jako smanjen, ali za jesen spremamo neko novo iznenađenje. Uglavnom, spremat ćemo neka malo egzotičnija jela koja su inače strašno skupa po drugim restoranima, ali mi ćemo to prilagoditi našem cjenovnom razredu tako da si ljudi u današnjim prilikama mogu priuštiti dobar biftek – kazao je Željko Arambašić, kojem je desna ruka voditeljica Silvana Zdelar.
– Često imamo pića na akciji. S obzirom na to da je to dnevni restoran, nekako su se ljudi odvikli pijenja alkohola, a eventualno se malo pilo petkom. Uglavnom je sve bazirano na vodi, što je nama ugostiteljima minus jer pića su dodatna zarada, koje u našem poslovanju sada nema. Tako onda stavimo neke akcije da primamio ljude. Imamo mali plavac s Pelješca za 3 kn dcl, što ne možete kupiti ni u jednoj trgovini – kazala je Silvana Zdelar.
– Pandemija je strašno utjecala na ponašanje ljudi, koji su izgubili naviku dolaženja. Prvo su se bojali jer je korona izazivala strah. Tada smo prešli na dostavu, na koju su se sada ljudi sada naviknuli i koriste to i dalje. Država je cijelo vrijeme davala potporu od 4 tisuće kuna po zaposleniku. Međutim, sada moramo imati 70% cijepljenih, pad prometa je više od 60% i tek onda možemo dobiti nešto od toga, od 2 do 4 tisuće kuna po zaposleniku, što će u našem slučaju biti veoma malo jer promet je u ljetnim mjesecima svake godine manji 60%. Isplativije je zatvoriti i tražiti 4 tisuće kuna nego raditi – kazao je Željko Arambašić ističući kako je ipak, gledajući u cjelini, država pomogla puno jer bi 90% objekata danas bilo zatvoreno bez te financijske pomoći.
Nada Vuglar u zagrebačkom ZOO radi već 45 godina i najdugovječnija je djelatnica: "Maksimirski zvjerinjak drugi mi je dom, a kolege obitelj!"
Otkada ste ukinuli pravi švedski stol, ja sam prestao dolaziti. Moguće da vam je i zbog takvih sličnih meni promet pao? Vratite pravi švedski stol, BEZ STAKLA I OGRANIČENJA, pa se možda i vidimo.