Zora je. Mirno je i spokojno. Samo zvuci valova zapljuskuju batane. Ribari su isplovili. Čeka ih dan na moru pa odlazak obilježavaju ‘bitinadama’ koje zapjevaju kako bi skratili vrijeme.
Ulov – svježu ribu – prodaju, a ostatak odnose u ‘spacio’. Otvaraju se tamo bačve vina, dijele se karte i uz miris pečene ribe i neizbježnu bitinadu fešta se do dugo u noć. Stoljetna je to bila tradicija ribarstva u Rovinju. Ostali su, čini se, samo blijedi tragovi. A, batana je šarmantna i jedinstvena. Nekad ju je imala svaka rovinjska obitelji, baš kao danas automobil. Batane danas izrađuje jedan jedini majstor u gradu.
Kalafat Mladen Takač otvorio nam je vrata svoje radionice. Tamo restaurira, ali i izrađuje potpuno nove batane. Drveni je to čamac karakterističnog ravnog dna. Lokalci kažu da je simbol kroz koji se zrcali identitet, stil življenja i bogato pomorsko naslijeđe grada.
– Ime joj dolazi, kažu, od talijanske riječi ‘battere’, što znači pljeskati, udarati, i povezuje se s pljuskanjem vesala i ravnog dna brodice o površinu mora – objašnjava majstor Takač. On je posljednja generacija školovanih brodograditelja u drvu, jer mladi, čini se, nisu za to zainteresirani. Batanu treba održavati, dodaje, jer je osjetljiva, a ljudi za to danas nemaju vremena. No, pravi entuzijasti ne daju da izumre stari običaj. Najmlađi vlasnik batane zove se Mark. Nijemac je, ima 20-ak godina, a majka mu je rodom Rovinjanka. U spomen svome djedu dao je restaurirati 42 godine staru batanu, pa svako ljeto dođe i brine se o njoj.
– Mark se baš predao toj batani, voli je jako – kaže Takač. Iako radi po petnaestak sati dnevno, Mladenu je ovaj posao pravi gušt. – Zanimljivo je, jer nije serijski i monotono. Svaka ispadne drukčija, na svoj način posebna. Mislim da se pomalo opet osvješćuje među ljudima ta važnost očuvanja starih običaja rovinjske batane – zaključio je. Nedavno se čak jedan talijanski par, kaže, vjenčao u batani nasred mora. I posljednji ‘spacio’ još se drži na životu, a nekad je svaka ulica imala dvije-tri takve konobe u kojima su se skupljali ribari. Za predjelo se ondje na tanjuru obvezno nađu slani sardoni, slijede ih pedoće (dagnje) na bijelo, na maslinovu ulju s češnjakom i bijelim vinom, terina frigane ribe i salate. Marende nema bez fritula, a vino se toči – dok ima. Sve to uz nezaobilazne zvukove bitinade. – Ribari nisu imali slobodne ruke za instrumente, pa su ih glasovima imitirali. Bitinada je originalni izričaj rovinjske narodne pjesme – kazao je Darvin Kliman iz udruge Kuća o batani, koja organizira vožnju batanama oko starogradske jezgre čuvajući običaje. Ima i zašto – jer i batana i bitinada nalaze na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.
>>Svingerska plaža Punta Križa: 'Ovdje je kao u Iranu'
