Škampi, kozice, školjke i ostali plodovi mora u mirisnom tanjuru koji odiše Mediteranom oduševit će vaše nepce u svako godišnje doba.
Gotovo svakodnevno i sveprisutno mediteransko jelo zamamnog mirisa i još boljeg okusa ima svoje male tajne. Naša priznata jezikoslovka Nives Opačić pokušala je ući u trag etimologiji riječi buzara. Čak i za ovako iskusnog stručnjaka to nije bio lak zadatak. Naime, te riječi nema niti u jednom ozbiljnijem rječniku stranih ni hrvatskih riječi, ali stručnjakinja je ipak otkrila porijeklo te riječi. To je zapravo posuđenica iz mletačkoga (busara, buzara), a značila je željeznu posudu s ručkom, kotlić u kojem su ribari na barkama pripremali jelo. Zvuči dovoljno uvjerljivo.
Temeljna podjela buzare je na crvenu i bijelu. Pogađate, osnovna razlika je u sadržaju rajčice odnosno, pirea od rajčica koji daje crvenu boju. Također, postoje varijante u koje ide samo luk ili samo češnjak, međutim, najčešće se stavljaju i luk i češnjak. Sastojci koji su nezaobilazni su maslinovo ulje, luk, češnjak, pasata ili pire od rajčice, vino i peršin. U nekim kućama i krušne mrvice često se dodaju buzari. Ostatak članka pročitajte na Gastro.hr.
>>Jednostavno i ukusno: Provjerite recept za pravu buzaru!
>>Evo zašto je školjke najbolje jesti u ožujku
