Jadrolinijinim brodom "Kata" iz dubrovačke luke Gruž za 5,10 eura i oko sat vremena plovidbe preko Koločepa i Lopuda stigli smo do Suđurđa, jednog od dva naseljena mjesta na Šipanu, najvećem otoku Elafita. Autobus je čekao u pristaništu, za one koje žele cestom put pet kilometara udaljene veće Šipanske Luke, a ne da im se pješice stazom. U Suđurđu pristaje i trajekt pa na otok možete i automobilom.
Vrelo ulje protiv gusara
Nedaleko od pristaništa kušaonica je ulja i vina u čijem se hladu smjestio vlasnik Mato Goravica, ispod natpisa na zidu "Green Captain". Naziv je to Matina brenda pod kojim prodaje vino, ulje i u brašno prerađeni rogač. Ime nije odabrano slučajno, Goravica je s 29 godina postao najmlađi kapetan u Hrvatskoj na velikim tankerima, a s obzirom na to da takvih brodova nema puno, vjerojatno je bio i najmlađi kapetan na svijetu. No nakon tisuća preplovljenih morskih milja odlučio se trajno usidriti na svome Šipanu.
Bavim se poljoprivrednom proizvodnjom, ništa apartmani. I nisam zažalio – kaže.
Apartmani su na otoku ove godine ostali dijelom nepopunjeni (cijena je od 90 do 110 eura za noć). Na otoku je jedan hotel – Božica u Suđurđu. U Šipanskoj Luci prije nekoliko godina s radom je prestao veći hotel Šipan.
Malo dalje od kapetana, u uskoj uličici sa starim kamenim kućama u kojoj se nalazi i u luksuznu vilu s pet zvjezdica preuređeni ljetnikovac plemićke obitelji Getaldić, kušaonicu ima Frano Milić. I on je bivši pomorac, no ne bavi se poljoprivredom, već trgovinom i ovdje možete kupiti vina hrvatskih vinara.
Nasuprot Milićeve butige ljetnikovac je brodovlasnika i trgovca Vice Stjepović-Skočibuhe iz 16. stoljeća, zaštićeno kulturno dobro i jedini izvorno sačuvani objekt ovakve vrste u Hrvatskoj. Još ne tako davno bio je otvoren za posjetitelje, no otkako su ga od splitske obitelji Marušić kupili australski Hrvati Marc Mitchelle Brajdić i Gordan Marolt, zatvoren je za javnost. Lani je u cijelosti renoviran i sad se prodaje za 5,5 milijuna eura. Otočani kažu da su ga Australci kupili za dvostruko manje. Nadaju se da će ga kupiti ili grad Dubrovnik ili županija ili Društvo prijatelja dubrovačkih starina koje trenutačno u Suđurđu obnavlja jedinstvenu crkvu – tvrđavu posvećenu svetom Duhu.
Izgrađena je u 16. stoljeću, u obliku latinskog križa, što se najbolje vidi na krovu s kojeg se pogled pruža na plodno Šipansko polje i Koločepski kanal. Napravljena je zbog učestalih napada gusara, u nju su se mogli skriti svi otočani, a u slučaju napada grijalo se ulje, da se vrelo kroz otvor prospe po neprijatelju, ako probije prva vrata. Danas na otoku ima više od 30 crkvi i crkvica, a iz vremena Dubrovačke Republike u nasljeđe su ostali Knežev dvor u Šipanskoj Luci, ljetnikovci i njihovi ostaci na koje ćete naići dok šećete ili vozite bicikl ovim mirnim i opuštajućim otokom punim mediteranskog bilja koji je svojedobno bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda kao otok s najviše maslina u odnosu na svoju veličinu i broj stanovnika. Putem ćete naići i na stoliće s maslinovim uljem, likerima i rakijama, a stranci se "lijepe" kad ugledaju natpis "free tasting". Otočani su se dosjetili ulja pakirati u bočice od jednog decilitra (6 eura), da ih gosti koji su došli avionom mogu unijeti u kabinu.
Stranci ne mogu izreći Suđurađ
Danas na Šipanu živi oko 350 ljudi. Jedan od njih je i 25-godišnji Joško Boroja koji je u brodogradilištu iz 15. stoljeća otvorio kafić "Za Orsanom". S obzirom na to da na otok često pristaju izletnički brodovi sa stranim turistima, pitamo ga kako stranci izgovaraju ime njegova mjesta, Suđurađ:
Nikako. Ako kažu Cipan, dobro je. Mnogi i ne znaju gdje su pa pitaju – kaže.
