Male Plitvice, kako se ovom kraju tepa desetljećima, za turiste su mamac itekakav. Radoznalo na Rastokama istražuju ljepote prirode gosti iz Omana, Hong Konga, Malte, Katara, Jordana, ima i Brazilaca... Gledaju u mobitele i fotoaparate, čudeći se samima sebi kako su snimili fotografije koje mogu i na – billboard. A samo su – stisnuli gumb. Priroda je sve ostalo napravila sama...
Pitka voda iz Slunjčice
– Slunj i Rastoke su neraskidivi, jedno bez drugoga ne mogu, a mnogi misle da se radi o dva mjesta, no one su zapravo slunjski kvart. Kako vi u Zagrebu imate Pantovčak, tako su Rastoke slunjski kvart koji je oduvijek bio mjesto bogataša. Jer, mlinari su imali novca – govore kraj slapova Hrvoje i Buk.
Susjeda Milka Vučeta dočekuje goste, pa pokazuje na domaće patke.
– Kupaju se moje race po cijeli dan, više su u rijeci Slunjčici nego na suhom. I nikad nisu mokre, čim izađu, samo se otresu, a perje im je mekano poput jastuka. Miroljubive su i rado se motaju oko turista. Eto tamo je Andrea, iza Maša, Patricia, a patak Roko je, da tako kažem, pravi bećar – govori gospođa Vučeta pa dodaje:
– Čuvamo tradiciju, nismo jako moderni, nemamo ovdje velike dućane, ni Ikeu, a gosti to vole, vidjeti kako živimo kao nekoć. Eto, obitelj moga muža Franje u ovoj je kući, u samom centru Rastoka, nekad imala žagu, odnosno pilu, imali su u kući u kojoj danas spavaju turisti pilanu na vodu, jedinu u kraju.
Mjesto je poznato po raftingu te vožnji kanua i kajaka, a i David Živčić brine se o gostima.
– Na vodi sam od djetinjstva, čak sam i reprezentativac Hrvatske u raftingu, bili smo i na Svjetskom prvenstvu, a discipline su na rijeci, kao i na snijegu – spust, sprint, slalom i Rx. Znate, nama je lijep dan kada je – kiša! Jer, tada je vodostaj veći pa se možemo spuštati – govori Živčić iz Kajak kanu kluba "Rastočki mlinari" i dodaje:
– U Korani se kupamo, a iz Slunjčice imamo pitku vodu!
Slunj ima plaža poput kakvog mjesta na otoku u Dalmaciji, a domaći nabrajaju:
– Plaže na Korani su Prvo kupalište, Škrila, Oltar, Kotlac, Kamen... i još mnogo manjih, a sezona kupanja počinje uskoro, prvih dana lipnja. Čak turisti s Plitvičkih jezera kod nas dolaze na kupanje jer znamo da se u Nacionalnom parku to ne smije, no i da se smije, Korana je kod nas mnogo toplija.
Direktorica TZ Slunja Jasmina Mrkonja, koja je nedavno u Uzbekistanu preuzela nagradu Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih naroda, gdje se grad našao u mreži 54 najbolja turistička sela svijeta, govori:
– Naš je grad i grad mostova, od Mosta sv. Ivana Nepomuka, Prvog mosta, Tonkovićevog mosta, Moćanovog i Novog mosta. Moćanov je most nama domaćima mjesto na kojem se mnogi fotografiraju na dan vjenčanja, imam i ja fotografiju na kojoj sam u vjenčanici sa svojim Dubravkom nakon vjenčanja. A turisti najviše fotografiraju Štefančeve mlinice i Prvi slap. Rijeka Slunjčica ovdje se rastače i ulijeva u Koranu, a turiste očarava vidjeti kako čovjek i priroda ovdje žive u skladnom suživotu, i to na starim mlinicama na ovim slapištima. Eto, obitelj Jareb i dalje melje u mlinu neprekidno više od stotinu godina, a kao suvenir mnogi nose i kukuruz, pšenicu, proju, ali i šljivovicu, kruškovaču koju radi susjed Magdić – govori pa se sjeti i pjesme koju ovdje uče svi pučkoškolci:
Slijepi pjesnik vodi turiste
– I pleše se i pjeva, a ide "Sjeo golub na granu pa viče... Slunju grade, Rastoke te dič'(e)!". Odnedavno organiziramo i ture koje predvodi naš slijepi pjesnik Branko Pejnović, inače dobar prijatelj Vesne Parun, a turistima kroz poeziju opisuje kraj. Idealno je što ovdje zaista možete, ako se malo pomaknete iz centra, recimo prema Lađevcu, čuti ptice kako lete. I nas koji oduvijek živimo ovdje to svaki puta zatekne. U Slunju možete svim osjetilima doživjeti prirodu, i vidjeti je, čuti, dodirnuti, i osjetiti njezin okus. Tim povezivanjem sigurno je da ćete se za čas riješiti gradskog stresa...
