Mediteran kakav je nekad bio ovdje, u uvali Jakišnica na Pagu doista jest takav. Turist na plaži prisluškuje vječni razgovor cvrčaka i galebova, okružen tisućama stabala maslina, gledajući u prekrasne plave nijanse i pučinu kojoj nema kraja. Duh zlatnog doba otočnog turizma kakav pamtimo još od osamdesetih ovdje se osjeća i 2024. godine. U pitoresknoj Jakišnici, koja pripada pod Novalju, u oazi Mediterana turisti se međusobno – poznaju. Ispružena ruka i smiješak domaćih, koji redom nose prezime Badurina. Pa gdje ćeš ljepše?
120 stanovnika u plavom raju
– Kad smo prvi put, početkom osamdesetih, dolazili iz Njemačke na Pag, i prošli Paški most, bili smo uvjereni kako ćemo se već sljedećeg jutra vratiti kući. Pa tko će ljetovati u ovakvoj surovosti?! Ipak, ujutro, kad smo otvorili prozor u Jakišnici, zaljubili smo se u ovaj kraj, u ovaj raj na zemlji! I eto, otada smo svake godine tu, napisali smo i tri knjige o otoku – opisuju Gerhard i Ingeborg Gaedke, autori knjige "Pag – Steine, Strande & Sohne", koja se može kupiti u njemačkim knjižarama. Oni su tu, na otoku. Kupaju se.
Marijan Badurina, dobri duh mjesta, nastavlja priču:
– Zimi nas je u mjestu 120. Gotovo svi se isto prezivamo, Badurina. A što se turista tiče, eto imam gosta koji je u Jakišnici tri ljeta dulje od mene! On je počeo dolaziti 1977. godine, a ja sam rođen u ljeto 1979. godine. Riječ je o Lotharu Schülkeu, koji je kod mojih roditelja Danice i Marija dolazio s djevojkom. Njegov tast dolazio je još i prije! Bilo je to doba kad je doći do Jakišnice bila avantura, ceste nije bilo, a pismima se s majkom mjesecima dogovarao o rezervacijama. I ujak Vlatko imao je prvu gostionu u mjestu, restoran Palma – priča Marijan, koji drži sobe Barilo, jedini kamp u mjestu Bena, bistro Barilo (bar i ilo, jelo) te iznajmljuje glisere, u lučici su gumenjak Bura, dva glisera Ranier i jedan Mano. Na njima motori od 150 KS.
Pokazuju domaći na kuće u Jakišnici, pa objašnjavaju:
– Od 20 gostiju, čak ih je 19 stalnih. A ovaj jedan što dođe, taj dođe po njihovoj preporuci! Relativno smo novo mjesto, pa i crkvu smo sedamdesetih sami gradili i skupljali novac za njezinu gradnju. Uostalom, znamo i tko je bio prvi u mjestu, pisao je sumještanin Damir Badurina da se u doba kada je Rab bio pod Mlecima, a mi pod Rabom, zapravo njihovi sluge koji su čuvali njihove ovce na Pagu, prvi doselio – Petar Badurina. Naši su, eto, već 500 godina na otoku – govore ponosno Badurine, a Marijan dodaje:
Gazdina maslina
– Živjeli smo prije gore, daleko iznad mora, u Gageru i Stanišću, a prve kuće gradile su se tek šezdesetih. Moj je otac Mario počeo prvi graditi u Jakišnici i, eto, sada tu uživaju turisti. Tu, dvije milje ispod uvale, potopljeni je brod "Albanien", ronioci dolaze istraživati, olupina je obilježena i bovom.
– Slavimo tek dva desetljeća pitke vode, do tada smo skupljali kišnicu, pa je i naziv mjesta u skladu: Ja-kišnica.
Mjesto ima i luksuzan hotel La Luna, prvi koji je građen nakon novaljske Lože i Liburnije, odnosno Boškinca, a odlično se jede i u Barilu, u Palmi, kod Tonija i u Sidru. Kava se pije u Jakišnici u Caffeu Jakišnica, a glavni je forte – maslina. I to među najstarijima na svijetu!
– Vjeruje se da je najstarija maslina u susjednom Lunu, ali struka je otkrila gotovo jednako staru tu na Gageru, mi velimo "na Brigu", a ponosni je vlasnik susjed Ivan kojega zovu Gazda. Promjer joj je veći od četiri metra, on od maslina koje na njoj rastu proizvodi i ulje – poentiraju domaći.
A sve puno rajskih automobila - točaju gume u moru.